Kad ti priroda pruži određeni materijal, ti prosurfaj online knjižnicu i provjeri kako i na koji način on može neutralizirati ugljikov dioksid iz atmosfere. Tako otprilike možemo opisati novi projekt nizozemske dizajnerice i biologinje Terese van Dongen koja je otvorila online knjižnicu u kojoj svi zainteresirani mogu pronaći korisne informacije o materijalima koji najbolje upijaju ugljikov dioksid. Aireal, kako se zove ova internetska knjižnica ima fotografije i opise materijala koji se mogu koristiti za skladištenje ugljika. Taj je proces poznat kao hvatanje i korištenje ugljika.

U knjižnici se tako mogu pronaći različiti materijali koji uključuju vlakna, papir pa čak i hranu i alkohol. Svi oni imaju sposobnost neutraliziranja ugljičnog dioksida u atmosferi. To se postiže apsorpcijom ugljika i oslobađanjem kisika na njegovo mjesto. Već smo ranije pisali o recikliranju ugljičnog dioksida što bi moglo dovesti do toga da u budućnosti na taj način vrlo lako dobivamo određene namirnice za prehranu, samo je važno znati kako iskoristiti ugljik na pravi način.

Ova Teresina knjižnica svakako je jedan od načina informiranja, a koja bi, kako tvrde stručnjaci mogla biti početni kotačić u poticanju kružne ekonomije, lakše uklanjati otpad i koristiti ugljični dioksid za stvaranje proizvoda.

Jedan od minerala koji se može pomoći u ovom procesu je i olivin, a koji je također u bazi ove jedinstvene knjižnice. Olivin je zeleni magnezij-željezni silikat i jedan je od najčešće pronađenih minerala na zemlji. Međutim, do sada je olivin zanemaren u korist kompliciranijih metoda hvatanja ugljika. Van Dongen se nada da će vlade početi obraćati više pažnje na olivin jer su mogućnosti u kojima on može pomoći beskrajne. “Vrlo lako apsorbira CO2. Jedna tona olivinskog pijeska može apsorbirati do jedne tone CO2, ovisno o uvjetima. Samo ga morate rasporediti i priroda će dalje odraditi svoj posao”, istaknula je za strane medije. Također se nada da će knjižnica pomoći ljudima da vide ugljik kao resurs, a ne kao problem, te da će dobra uporaba ugljika biti toliko raširena da ćemo jednog dana jesti hranu napravljenu od njega.