jay-basha-AYBo0zzCpkE-unsplash

Ugljično neutralna Europa? Ne bez Balkana!

GREEN_300_listici_sredina

M.B.

Potreba za obnovljivom energijom

Povećanje udjela obnovljive energije ključno je za zapadni Balkan, ali to se mora učiniti korištenjem odgovarajuće tehnologije za regiju i uz potporu Europske unije,

Viola von Cramon-Taubadel njemačka je zastupnica u Europskom parlamentu sa Zelenima. Thomas Waitz austrijski je zastupnik u Europskom parlamentu za Zelene. Za Euractiv su iznijeli svoje mišljenje o ulozi Balkana u planovima za ugljično neutralnu Europu. U razmatranje su uzeli šest zemalja zapadnog Balkana – Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija – jer su sve dio Europe i sve su predane pridruživanju EU u budućnosti. Kao dio svog procesa integracije, postali su članovi Energetske zajednice, međuvladine organizacije koja ima za cilj stvoriti integrirano paneuropsko energetsko tržište. Oni su se obvezali da će svoja energetska tržišta uskladiti s EU-om, a prošlog studenog na Sofijskoj deklaraciji obvezali su se na ugljičnu neutralnost do 2050. Međutim, bez radikalne i brze promjene, malo je nade da mogu ispuniti preuzete obveze.

Zamjena ugljena… s više ugljena?

Zapadni Balkan zimi je regija u ozbiljnoj i dugotrajnoj zdravstvenoj krizi zbog zagađenja zraka, a mnogi gradovi u regiji imaju najgoru kvalitetu zraka na našem kontinentu. Ugljen i lignit koji se koriste za električnu energiju i grijanje odgovorni su za do 5.000 preuranjenih smrti u 19 gradova, prema studiji UNEP -a. Prema Savezu za zdravlje i okoliš, samo postrojenja na ugljen uzrokuju 8.500 slučajeva bronhitisa kod djece i doprinose gubitku produktivnosti i zdravstvenim troškovima do 11,535 milijuna eura.
Većina zemalja zapadnog Balkana duboko su ovisne o ugljenu, a zapošljavanje tisuća ljudi ovisi o lokalnim rudnicima ugljena i lignita. Ovo je povijesno naslijeđe, koje je, naravno, teško napustiti preko noći. Stoga ne očekujemo da će taj pomak biti lak; neće biti ni jeftino. No, nesumnjivo je da su ciljevi smanjenja emisija, bez promjene proizvodnje energije, nedostižni i da će zemlje dugoročno patiti. Prema novoj studiji Climate Action Network Europe, proizvodnja energije odgovorna je za preko 50% svih emisija stakleničkih plinova u svim zemljama Zapadnog Balkana; u slučaju Srbije iznosi čak 80%; na Kosovu, to je 87%.

Elektrane na ugljen su u lošim uvjetima, koristeći zastarjelu tehnologiju. Šesnaest elektrana na ugljen u regiji emitira toliko sumpor-dioksida i prašine kao 250 elektrana u 27 država članica EU. Hidroenergija se često predstavljala kao održiva alternativa, ponajviše u Crnoj Gori i Albaniji. Međutim, postojeće hidroelektrane ocijenjene su kao štetne za okoliš i ugrožavaju opskrbu vodom lokalnog stanovništva. Oporba hidroelektranama, koja uključuje i lokalne aktiviste, kao i Leonarda di Capria, brzo se pojavila, pogotovo jer se mnoge elektrane grade ili će se graditi u zaštićenim područjima bez obzira na ljude u pogođenim regijama. U svakom slučaju, bi li hidroelektrane uopće mogle dugoročno osiguravati energiju, upitno je zbog opadajuće razine vode, kako pokazuje nedavna studija Zajedničkog istraživačkog centra EU-a. Stoga ni hidroenergija neće pružiti brzo rješenje za dekarbonizaciju.
Moglo bi se pomisliti da bi svi ti problemi izazvali uzbunu kod lokalnih političara i europskih dionika, ali nažalost to nije tako. Još uvijek se planira niz projekata za nove elektrane na ugljen. Ovi projekti očito su u suprotnosti s interesima regije i ugrožavaju ciljeve našeg kontinenta u pogledu klimatske neutralnosti. Transformacijska moć Europske unije na Zapadnom Balkanu ima svoje granice. Međutim, u energetskom sektoru, svih šest zemalja su se same prijavile za jasne obveze i ciljeve. Kako bi se postigli ti ciljevi, šest vlada u regiji obvezalo se predati Energetskoj zajednici nacionalne planove energetske klime (NECP), a to je trenutno u tijeku. Nacionalne vlade moraju izraditi vjerodostojne planove za smanjenje emisije ugljika.

Nacionalni programi za razvoj moraju sada imati ambiciozne, ali realne ciljeve. Ako vladini ciljevi padnu ispod potrebnog cilja, EU ne bi trebao prihvatiti njihove nacionalne energetske i klimatske planove. Energetskoj zajednici potrebna je snažnija moć za provođenje nepoštivanja i jasno vodstvo s težnjom prema neutralnosti ugljika. Zemlje Zapadnog Balkana moraju tražiti alternativna održiva sredstva za proizvodnju energije koja ne štete stanovništvu ili okolišu. Nije svaka alternativa održiva. Nova infrastruktura ne može biti sama sebi cilj, osobito ako je skupa i štetna za okoliš i društvo.
Potpora EU energetskoj tranziciji trebala bi se usredotočiti na obećavajuće tehnologije poput solarne energije. Potencijal za solarnu energiju veliki je u regiji koja ima duže sunčeve sate od većine zapadnoeuropskih ili srednjoeuropskih zemalja. Mogla bi predstavljati ekološki prihvatljiviju i manje ranjivu alternativu hidroenergiji, pa EU stoga mora preusmjeriti sredstva prema njoj kako bi iskoristila ovaj veliki potencijal. Štoviše, EU bi trebala podržati šire mjere za energetsku učinkovitost, poput izolacije zgrada. Ove akcije ne samo da bi mogle pružiti čistu i pouzdanu energiju ljudima na Zapadnom Balkanu, već bi također mogle stvoriti mogućnosti za zelena radna mjesta.

Izvor: www.euractiv.com

PHOTOS BY: Unsplash, Pexels / Sva prava pridržana

Vezani članci

Napravi nešto zeleno već danas.

Klikni „prijavi se“
i na pravom si putu!

Copyright 2021 © Sva prava pridržana - GREEN.HR

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.