Svijet je dom mnoštvu uzbudljivih vrsta. Mnogi imaju karakteristike koje se ljudima čine gotovo neshvatljivima. Jedno takvo uzbudljivo stvorenje je vodeni daždevnjak aksolotl koji prkosi prirodi svojih srodnika vodozemaca koji žive na kopnu tako što cijeli život preživljava u dubokim vodama.

Ako volite preslatka mala bića koja mašu repom u akvariju, aksolotl bi za vas bio idealan kućni ljubimac. Sa svojim ljupkim nasmijanim licem i ružičastim škrgama koje strše po glavi, aksolotli su nedvojbeno savršeni vodeni pratitelji.

Zaintrigirali su javnost i znanstvenike

Aksolotli su blisko povezani s porodicom tigrastih daždevnjaka. Primarna razlika između ove dvije vrste je u tome što tigrasti daždevnjaci preferiraju boravak na kopnu, dok su aksolotli prvenstveno vodene vrste.

Rast i način života aksolotla prilično su fascinantni. Zaintrigirali su znanstvenike diljem svijeta, natjeravši ih da temeljito prouče njihovu sposobnost pokazivanja tjelesnih promjena.

Axolotl je simpatično sićušno stvorenje čije ime potječe od Xolotla, astečkog gospodara munje i vatre. Legenda kaže da se Xolotl pretvorio u aksolotla kako bi izbjegao žrtvovanje. Iako mu je smicalica propala i na kraju je ubijen, aksolotl je i dalje legendarno stvorenje koje je godinama očarava ljude. Osim toga, nazivaju ih i “meksičke hodajuće ribe” i već su stoljećima važan simbol meksičke kulture.

Kritično su ugrožena vrsta

Imaju vrlo osebujan izgled i omiljeni su egzotični kućni ljubimci, no možete ih pronaći u izobilju u zoološkim vrtovima, laboratorijima i centrima za uzgoj. Međutim, žalosna je činjenica da su ove životinje u divljini gotovo izumrle. Njihova populacija u slatkim vodama jezera Chalco i jezera Xochimilco u Meksiku opala je s otprilike 5500 životinja po četvornom kilometru na 35 životinja po četvornom kilometru. Posljedica je to radova na odvodnji prije 85 godina koji su smanjili njihova staništa, a i voda je znatno zagađenija.

Moć regeneracije

U usporedbi s običnim daždevnjacima, aksolotli su neotenična bića koja se i dalje ponašaju kao mladi čak i nakon zrelosti i odrasle dobi. To je prije svega zato što njihova tijela ne prolaze kroz metamorfozu poput daždevnjaka. Štoviše, ova nevjerojatna stvorenja mogu obnoviti gotovo svaki dio svog tijela. To uključuje njihovu kralježnicu, unutarnje organe, pa čak i srce i neka područja mozga.

Osim što im mogu ponovno izrasti dijelovi tijela, aksolotli mogu prihvatiti organe i udove presađene od drugih aksolota bez opasnosti od odbacivanja, što je osobina koja ih čini zanimljivima za medicinska istraživanja.

Koliko je vremena potrebno da se aksolotl regenerira?

Brzina kojom se aksolotl može regenerirati ovisi o njegovoj starosti i vrsti ozljede. Što je daždevnjak stariji, potrebno mu je više vremena da zacijeli i izrastu mu novi udovi. Mladima može izrasti novi ud u roku od 40 do 50 dana, dok je starijim daždevnjacima potrebno oko tri mjeseca. Većina regeneracije, međutim, dovršena je u roku od nekoliko tjedana. Istraživanja na aksolotlima koji su prošli laboratorijski induciranu metamorfozu pokazala su ozbiljno smanjenje sposobnosti regeneracije.

Koliko puta aksolotlu mogu ponovno izrasti udovi?

Ne postoji dovoljno istraživanja o tome koliko puta aksolotlu može ponovno izrasti ud. Međutim, neke su studije pokazale da je većina prestala ponovno rasti nakon što su amputirani više od pet puta. Iako mogu ponovno izrasti mnogo puta zaredom, postoji ograničenje. Ali na ovo pitanje zapravo ne postoji konkretan odgovor.

Jesu li aksolotli besmrtni?

Aksolotli zvuče gotovo kao mitska bića, što ljude može navesti na pomisao da su besmrtni. Ali regeneracija ne znači besmrtnost. Ne još, u svakom slučaju. Aksolotli imaju prirodan životni vijek kao i svako živo biće na zemlji i umiru od starosti kao i sve drugo. Zapravo, aksolotli su kritično ugroženi i na rubu su izumiranja. Nalaze se u vrlo ograničenom rasponu u Meksiku. U divljini su podložni negativnim učincima ljudskog razvoja, suše i odlaganja otpadnih voda.

Aksolotli mogu živjeti između deset i 15 godina u zatočeništvu. Najdugovječniji aksolotli mogu preživjeti oko 20 godina ako se o njima dobro brine.