S klimatskom krizom koja se penje na vrh globalne agende, sve više ljudi počinje primjećivati povezanost između naših izbora potrošnje i ugljičnog otiska koji za sobom ostavljaju. Iako neka pitanja o ugljičnom otisku hrane mogu izgledati relativno jednostavna, na neke stvari ipak treba obratiti dodatnu pažnju.
Ugljični otisak povezan s stočarstvom potaknuo je mnoge potrošače da izbjegavaju ili smanje mesne proizvode i umjesto toga biraju ribu i druge morske plodove kao alternativni izvor proteina. Iako ih često vodi vjerovanje da konzumacija ribe i plodova mora ima manji utjecaj na okoliš, to ne vrijedi uvijek, već ovisi o vrsti ribe ili mesa koje uspoređujete.
Biljke su najodrživije
Naravno, kako biste što više smanjili ugljični otisak na vašem tanjuru, znanstvenici se uglavnom slažu da je konzumacija prehrambene biljne prehrane – zamjena sveg mesa, peradi i plodova mora veganskim izvorima proteina – najekološkija opcija. Uzimajući u obzir različite pokazatelje utjecaja hrane na okoliš, od procesa proizvodnje i korištenja zemljišta do rasipanja vode, prijevoza i pakiranja, nedavna analiza “Our World in Data” potvrđuje da je prehrambena biljna hrana općenito najmanji proizvođač ugljičnih emisija, piše Green Queen Media.
Kada je riječ o tome koji su proizvodi od životinja najmanje štetni za okoliš, perad poput puretine i piletine pobjeđuje u usporedbi s drugim vrstama mesa kao što su janjetina i govedina. Janjetina ima najveći ugljični otisak od svih mesa – prosječno proizvodi 20,44 kilograma ugljičnog dioksida za svaki kilogram mesa. Pri tome uračunat prijevoz, koji je zapravo manja stvaka no što bismo vjerovali – velik dio ugljičnog otiska janjetine dolazi od emisija metana koje ovce ispuštaju putem podrigivanja i otpada u procesu uzgoja.
Nakon janjetine, slijedi govedina, koja proizvodi samo 5 kilograma manje ugljičnih emisija od janjetine. Svinjetina je negdje između peradi i govedine, proizvodi oko 4,62 kilograma ugljičnog dioksida za svaki kilogram istog proizvoda. Perad proizvodi oko pola od toga što proizvodi svinjetina. Dakle, ako morate birati između različitih vrsta mesa, najbolje je držati se piletine ili puretine umjesto janjetine, govedine i svinjetine.
Nije jednostavno
Situacija postaje kompliciranija kada uspoređujemo meso s morskim plodovima i ribljim proizvodima. Općenito, morski plodovi imaju manji ugljični otisak od proteina životinja, uglavnom zato što ribolov ne zahtijeva poljoprivredno zemljište i uzgoj stoke, ali ne uvijek. Na primjer, uzgojeni losos ima veći ugljični otisak od piletine ili puretine jer zahtijeva riblju hranu i gorivo za ribarenje, što generira 4,14 kilograma ugljičnih emisija po kilogramu lososa. Dakle, ako pokušavate odabrati opciju s manjim ugljičnim otiskom i morate birati između piletine i uzgojenog lososa, vjerojatno je bolje odabrati piletinu.
Osim ugljičnih emisija, možda vas također zabrinjavaju i druge okolišne posljedice uzgoja vrsta riba poput lososa. Uzgoj morskih plodova zahtijeva upotrebu velikih količina pesticida koji ispiru i onečišćuju more, što uništava morska staništa i šteti morskom životu.
Pa jesu li divlji ulovi bolji? Vjerojatno ne. Prema globalnoj neprofitnoj organizaciji Oceana, ribolov na divlje koristi brodove pokretane fosilnim gorivima, koji također ispuštaju ugljične emisije, a to ovisi o tome koje se vrste love. Među divljim ulovima, rakovi poput škampa i jastoga mogu potrošiti oko 10.000 litara goriva po ulovu, jer su mreže i zamke koje se koriste za lov školjkaša puno teže od drugih vrsta riba.
Sitna riba je OK?
Među svim vrstama riba i morskih plodova, male skupine riba poput inćuna, skuše i haringe predstavljaju najmanji ugljični otisak, prosječno oko 80 litara goriva po ulovu, jer ribari koriste mreže slične torbi kako bi okružili ova jata riba.
No, postoje i ograničenja ako se uzmu u obzir druge okolišne čimbenike. Ako vas brine zagađenje plastikom, gotovo sve komercijalne ribolovne operacije koriste metode poput vuče i dugih linija (longlines), koje se u nekom trenutku odbacuju u more, čineći gotovo 50% plastičnog otpada u oceanu. Komercijalni ribolov također ubija vrste koje nisu ciljane, poznate kao “prilov” (bycatch), a to uključuje dupine, morske kornjače i morske psine. Prema procjenama WWF-a, s trenutnom stopom komercijalnog ribolova, ukupna morska populacija se brzo iscrpljuje te bismo do 2048. godine mogli svjedočiti izumiranju većine vrsta koje ljudi konzumiraju.
Ako vas brinu etička pitanja, možda biste trebali razmisliti o konzumaciji morskih plodova uopće, jer je ribarska industrija dugo bila obilježena zloupotrebama ljudskih prava, od modernog ropstva do dječjeg rada.
Na koncu…
Ukratko, kada je riječ o emisijama ugljika, morski plodovi općenito se nalaze na nižem kraju ljestvice, usporedivi s ekološki prihvatljivijim vrstama mesa poput piletine. Među različitim vrstama mesa, janjetina i govedina imaju najveći ugljični otisak, pa je najbolje smanjiti njihovu konzumaciju, zajedno s školjkama, divljim ulovima i mesom rakova, koji također imaju veći ugljični otisak u usporedbi s manjim vrstama riba koje se love u jatima i peradi.
Međutim, najodrživiji i etički najprihvatljiviji izbor u cjelini je odabir prehrambenih izvora proteina na biljnoj bazi. Prehrana temeljena na biljnoj hrani ne samo da ima najmanji utjecaj na emisije ugljika, već promiče i etičko postupanje prema životinjama te se smatra najzdravijom opcijom za ljude.
