Veganstvo i vegetarijanstvo dva su pojma s kojima se u posljednjih nekoliko godina sve češće susrećemo. Okretanje prema zdravijem načinu života uvodeći u svoju kuhinju biljnu prehranu mnogima je veliki i poprilično novi zaokret, no za Jadranku Boban Pejić to je konstanta već desetljećima.

Ova defektologinja zapravo je prvo ime prirodne prehrane u Hrvata. Nakon završetka studija, dvije je godine radila kao znanstveni asistent na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu, a u isto je vrijeme edukacijom na Kushi institutu u Bostonu, SAD, stekla zvanje učiteljice makrobiotike kojom se i danas bavi.

“Žitarice”, “Alge”, “Bez glutena”, “Supernapitci”, “Hrana za život” samo su neke od kuharica koje potpisuje ova stručnjakinja, dok je kuharica “Ljeto” osvojila drugo mjesto prestižnog svjetskog priznanja Gourmand World Cookbook Award u kategoriji najbolje vegetarijanske kuharice svijeta za 2007. godinu.

Sa suprugom Zlatkom Pejićem, koji je za svoj rad na mirovnim i ekološkim inicijativama dobio UN-ovu nagradu, vodi ustanovu Makronova, direktorica je tvrtke Biovega i ako nju pitate, sklad prirode i čovjeka započinje upravo u našoj kuhinji. U intervjuu s ovom vrsnom stručnjakinjom porazgovarali smo o tome je li biljna prehrana u našoj zemlji i dalje bauk, zna li prosječan Hrvat premalo o veganstvu, kako djecu odgajati da jedu što zdravije, a otkrila nam je i tri namirnice koje bi se umjesto špeka i čvaraka trebale naći u svakoj smočnici.

Završili ste defektologiju, no vrlo ste brzo svoj put usmjerili ka edukaciji o zdravoj prehrani, življenju, ekologiji… Zašto? Što vas je potaklo?

Ključan je bio susret sa suprugom. Od njega sam prvi put čula za pojam Makrobiotika i oduševila se cijelom idejom. Makrobiotika spaja na jedan cjelovit način. Najbolje svjetske tradicije i filozofske postavke sa suvremenim potrebama čovjeka polazeći od jednostavne činjenice da izbori koje svakodnevno radimo (u prehrani, održavanju higijene, čišćenju doma, komunikaciji itd.) utječu ne samo na naše zdravlje, već i na zdravlje okoliša. Drukčije rečeno, sve što želimo vidjeti u svijetu moramo prvo stvoriti u sebi (zdravlje, mir, blagostanje itd.), a alati za to su organska i cjelovita prehrana, pokret, disanje i različite duhovne prakse poput meditacije, pjevanja što je u potpunosti na izbor svake pojedine osobe da kreira svoju vlastitu “mapu”.

 Koja vrsta prehrane je zapravo najadekvatnija za čovjeka? 

Prehrana koja je bazirana na namirnicama biljnog porijekla, tzv. plant based, koje su uzgojene na organski način i što manje procesirane i rafinirane. Treba svakako naglasiti važnost sezonalnosti tj. da jedemo što je moguće više ono što u toj sezoni dozrijeva te da namirnice koje koristimo budu što je moguće više svježe.

A za okoliš?

S obzirom na to da nam tlo dramatično umire i to brzinom koja je alarmantna, a zbog korištenja pesticida i dušičnih gnojiva te zagađenost pitkih voda ostacima tih kemikalija jasno je da je organska poljoprivreda najbolji mogući izbor za okoliš, jer između ostaloga čuva i bioraznolikost bez koje ne možemo opstati na planetu. Također, mora doći do velikog smanjenja korištenja životinjskih namirnica u čovjekovoj prehrani jer je današnji masovni uzgoj ne samo neetičan i neekologičan već je i neekonomičan. Stvarna briga o okolišu počinje od onoga što se nalazi na našim tanjurima, svojim svakodnevnim kupnjama mi u stvari glasamo kakvu budućnost želimo.

Tjedan veganstva je iza nas, kako gledate na prehranu Hrvata?

Mi u Hrvatskoj se često ponašamo kao da smo izdvojeni planet. Volimo vjerovati kako je kod nas okoliš čišći nego drugdje (kao da vjetrovi i kiše te podzemne vode imaju putovnice), kako je konvencionalno uzgojena hrana zdravija i bolja nego drugdje itd. Nažalost, istina je bitno drugačija i nadam se da ćemo uskoro “izvući glavu iz pijeska”. Djeca su nam pri vrhu EU po pretilosti, previše konzumiramo rafinirane proizvode (bijelo brašno, šećer, ulje) te definitivno previše namirnica životinjskog porijekla. Još uvijek je svakodnevno jedenje mesa i drugih namirnica životinjskog porijekla (i to nekoliko puta dnevno) pojam kvalitetne prehrane pa čak i nekog statusa. Naravno, i kod nas dolaze trendovi i primjetno je da određeni broj ljudi mijenja svoju prehranu i okreće se više namirnicama biljnog porijekla no, nažalost, institucije (škole, vrtići, bolnice, studentske menze itd.) još uvijek presporo mijenjaju svoje jelovnike i kvalitetu namirnica, a i edukacija zaostaje. Često smo spremni kvalitetu žrtvovati zbog cijene i smatramo da hrana treba biti jeftina što je samo pokazatelj koliko smo “odmaknuti” od stvarne percepcije uzgoja i proizvodnje kvalitetnih namirnica.

Kaskamo li za drugim zemljama u svijetu po konzumaciji veganske prehrane?

Nemam neke konkretne pokazatelje koji bi to potkrijepili, no sve je više ljudi koji se iz etičkih, ekoloških ili zdravstvenih razloga okreću ka plant based prehrani. Veganstvo, često ima negativne konotacije, jer krivo podrazumijevamo isključivost, radikalnost i često i s podsmijehom gledamo one koji mijenjaju svoju prehranu. No, važno je podsjetiti se da je sve stvar percepcije, i da nam i veganstvo može poslužiti kao inspiracija da živimo kvalitetnije, a pri tom nađemo način prehranjivanja koji nama odgovara i koji se mijenja ovisno o našim potrebama, dobi, aktivnostima itd.

Zna li prosječan građanin Hrvatske dovoljno o takvoj vrsti prehrane?

Ne, jer je godinama bila izrazito jaka propaganda (koja još uvijek s vremena na vrijeme “izroni”) da namirnice biljnog porijekla ne mogu osigurati sve što je potrebno za kvalitetnu čovjekovu prehranu i da su nam meso i druge namirnice životinjskog porijekla neophodne. Vrlo često ljudi iz straha ne žele krenuti mijenjati prehranu, iako su, naravno, dostupna istraživanja prema kojima cjelovita, kvalitetna prehrana bazirana na namirnicama biljnog porijekla može osigurati sve potrebne nutrijente. Danas su informacije lako dostupne no još uvijek se teško mnogima snaći u “moru šumova” i različitih iskustava. Pri tome zaboravljamo da se ne trebamo povoditi za drugima već isprobavati i provjeriti što je ono što našem organizmu odgovara i što je ono od čega se osjećamo vitalniji, snažniji i mirniji. Svakako bi kvalitetna edukacija i jedan otvoreniji pristup dobro došao da se ruše određene zablude. Mi smo danas kao društvo jako polarizirani oko gotovo svake teme. Rješenje nije u odlasku u ekstreme i u nekakvom fanatizmu. Ne postoji osoba koja neće imati benefite ako veći dio svoje prehrane temelji na namirnicama biljnog porijekla (voće, povrće, cjelovite žitarice, mahunarke, sjemenke, kvalitetna ulja i začini, naravno što je moguće više iz organskog uzgoja). Isto tako, veganstvo nije sinonim za zdravu prehranu, samo nešto ne jesti ne znači da vam je nužno prehrana i zdravija. Ako vam se npr. prehrana sastoji od bijelog kruha, namaza sa šećerima, gaziranih napitaka, keksa itd. to sve može biti vegansko, ali to nije zdrava prehrana. Raznolikost je ključ svake prehrane pa tako i one koja je temeljena na namirnicama biljnog porijekla.

Spomenuli ste djecu i mlade. Ni njihova zdravstvena slika nije baš idealna. Sve je više pretilih, a od iduće godine školska će djeca biti testirana i na povišeni kolesterol. Bismo li se trebali i u dječjim jelovnicima više bazirati na biljnu prehranu?

Na prvom mjestu djecu od rane dobi treba učiti da je najbolji i najvažniji napitak voda. Gazirana pića i druge slatke napitke treba koristiti samo u rijetkim prilikama. To bi već bila velika transformacija u današnjoj prehrani djece. Kada piju i jedu izrazito slatke namirnice naravno da onda djeca odbijaju jesti namirnice blagog okusa poput voća, povrća itd. Naravno da uz gazirano piće ide nešto što je jako slano (čips ili pizza npr.) i tu moramo imati cjeloviti pristup, ne radi se samo o jednostavnom “ubacivanju” ili “izbacivanju” namirnica. Važno je i kakvi smo mi modeli djeci jer njima smo u ranoj dobi mi glavni uzori pa će htjeti raditi ono što mi radimo.

Mnogi će na takve jelovnike mahnuti rukom i reći “ah, preskupo je to”. Koliko je zdrava hrana zapravo skupa?

Ne postoji skuplja stvar na svijetu od biti lošeg zdravlja, bilo na fizičkoj bilo na mentalnoj razini. Bolest je skupa i za pojedinca, i za obitelj i za društvo. Zdravo se hraniti ne mora biti nužno i skupo, ali je to teško generalizirati jer svatko ima drugačiju percepciju i stav. Činjenica je da ako želimo da je hrana jeftina dobivat ćemo sve goru kvalitetu hrane, tako da je prvo, očito, potrebna temeljna promjena vlastitog stava. Često bez problema dajemo velike iznosa novaca za ono što nosimo na sebi, a onda smo štedljivi na onome što unosimo u sebe. Također, radi se o cjelokupnom načinu življenja u kojem je prehrana jedan, važan dio. Kretanje, disanje, meditacija itd. ne košta ništa pa velika većina ljudi to ne radi. Pitanje je postavljanja prioriteta a onda i discipline te poštivanja vlastitog života. Kad tu napravimo promjenu onda je kvalitetna prehrana posljedica našeg novog, aktivnijeg, cjelovitijeg stava prema kojem se prema vlastitom i tuđim životima odnosimo sa zahvalnošću, tj. radimo najbolje moguće izbore da tu zahvalnost prema činjenici da smo živi svakodnevno i konkretno iskazujemo svojim stilom življenja.

Možete li našim čitateljima izdvojiti koje su glavne tri namirnice koje bi se trebale naći u svakoj kuhinji, frižideru?

Povrće (bundeva, zeleno lisnato, kupus).

Cjelovite žitarice (smeđa riža, proso, kvinoja)

Voće (jabuke, kruške i što god je u sezoni).

Vaše kuharice su nagrađivane diljem svijeta, imate li neku koju biste preporučili za nekoga tko kreće u istraživanje i konzumiranje biljne prehrane?

Hrana za život – Zlatko i ja smo je napisali, sada već davne 1995. Od tad je doživjela brojna reizdanja i naravno izmjene i dodatke. Neki dan sam je nakon duljeg vremena ponovno imala u rukama i iznenadila sam se koliko je aktualna i usudim se reći i neophodna svima koji mijenjaju svoju prehranu. Temeljna načela su univerzalna i ne zastarjevaju protokom vremena.

 U četvrtak 10.studenog sudjelujete na HR Eko forumu. Što nas tamo očekuje?

Cilj HR Eko foruma je ukazati na dobrobiti organske poljoprivrede i za okoliš i za pojedinca. Obzirom i na strateški pristup EU da se  površine pod organskim uzgojem povećaju na 25% do 2030. bit će govora i o tim strateškim smjernicama kao i prezentacije pozitivnih iskustava kako iz HR tako i iz inozemstva. To je jedan od načina kako pokušavamo inspirirati druge ka ekologičnijoj poljoprivredi, proizvodnji, poslovanju te na taj način smanjiti devastirajući utjecaj čovjeka na okoliš koji se očituje u trenutnim zabrinjavajućim klimatskim promjenama.

U tijeku je najveći klimatski summit COP27 u Egiptu. Pratite li zbivanja na njemu? Prema vašem mišljenju, hoće li polučiti neke pomake za Zemlju, klimu, planet općenito?

Mora polučiti pomake jer vremena nemamo. Ugroženi su mnogi životi i naša opstojnost na planetu. No, možda najvažnije za političke lidere je da je izrazito ugrožena ekonomija/gospodarstvo zbog sve većih utjecaja klimatskih promjena. Ako se ne promijeni nešto sada, posljedice će biti katastrofalne. Planet se, u stvari, s klimatskim promjena balansira jer kao i svaki organizam cijelo vrijeme teži ka nekoj ravnoteži. Kad se ljudski organizam teško razboli onda su potrebne velike i bolne promjene kako bi se ponovno uspostavila vitalnost i zdravlje. Izgleda da je u našoj prirodi da smo spremni na promjene samo onda kada jako boli. No, nadu nikada ne smijemo izgubiti, a u međuvremenu svaki dan svatko od nas treba dati svoj najbolji mogući doprinos.