Ribarske mreže i vrše koje (najčešće slučajno) budu izgubljene u moru stvaraju koncentrične krugove smrti za životinje koje žive pod vodom. Neka riba se, primjerice, zapetlja u mrežu i ugine. Potom za njom, u potrazi za plijenom, dođe i veća riba pa se i sama eventualno zapetlja. Proces se tako ponavlja iznova i iznova… Odbačena ribarska oprema opasnija je za podmorski ekosustav od samog izlova ribe, a zabrinjavajuće je da je određenim vrstama opreme potrebno čak do 600 godina da bi se razgradila pod morem.

Veliki je to problem podmorja kojem je prije deset godina doskočila organizacija Healthy Seas, koja je baš ovoga tjedna u Krnici, Puli i Ljubljani obilježila svoju veliku obljetnicu. Healthy Seas je u deset godina okupio 350 ronioca i 1250 ribara koji volonterski čiste mora od zaostalih mreža, vrša i ostale ribarske opreme, ali i drugog smeća.

U deset su godina oni iz mora izvadili više od 905 tona takvog otpada. A najbolje od svega je što nisu dozvolili da ta oprema ostane smeće ni na kopnu. Oko sebe su okupili cijeli niz partnera s kojima rade na tome da smeće pretvore u korisne predmete kao što su narukvice, kupaći kostimi, sunčane naočale, tepisi… Od jedne tone smeća naprave količinu materijala ECONYL koja je dovoljna za proizvodnju 23 tisuće pari čarapa ili 900 metara kvadratnih tepiha.

Sve je počelo s brodom…

Zanimljivo je da je upravo Hrvatska bila jedna od tri zemlje u kojima je Healthy Seas startao. Stoga je deseta obljetnica proslavljena, među ostalim, i akcijom vađenja ribarske mreže iz mora pored Krnice, a prije njezina početka razgovarali smo s Maurizijom Grbcem iz Healthy Seas Adriatica.

“Prva aktivnost Ghost Diving Adriatica dogodila se 2012. godine, dok još fondacija službeno nije ni postojala. Stvar je počela spontano, kolege iz Nizozemske koji su inače dolazili u Krnicu roniti su dobili ideju da skupa pokušamo očistiti dio podmorja ovdje”, prisjeća se Maurizio.

To su i napravili. Oko sedam milja jugoistočno od rta Crna Punta, gdje su ostaci broda Argo, čistili su podmorje pet dana.

“Skidali smo mreže s potopljenog broda. Sve smo dokumentirali, fotografirali… I nastavili suradnju”, priča nam sugovornik, koji je i sam dio iskusnog ronilačkog tima Heaalthy Seasa te jedan od samo nekoliko ljudi u Hrvatskoj koji se bave ronjenjem na ovako ozbiljnoj razini.

Globalna priča

S vremenom se ova suradnja formalizirala te se rodila Ghost Diving Adriatic fondacija, koja je dio svjetske Ghost diving zajednice, u sklopu koje djeluje više od 20 timova diljem svijeta.

“Bavimo se čišćenjima podmorja, ali jednako važan dio onoga što radimo je i edukacija”, naglašava Maurizio. Tako se i u Krnici usporedno s akcijom vađenja mreže iz mora odvijala i edukacija za djecu i odrasle, koja se provodila kroz igru, izložbe i VR iskustva.

“Zapravo se prva veća akcija Healthy Seasa dogodila upravo u Hrvatskoj pa je slavlje obljetnice ovdje svojevrsni hommage tome. Nama to puno znači jer valorizira ono što smo radili kroz godine. Očistili smo cijeli jedan dio obale Općine Marčana. Imamo još dvije do tri točke koje planiramo čistiti u narednim mjesecima, a jedna od njih je napušteno uzgajalište dagnji”, kaže Maurizio.

Ima tu, naglašava, još smeća u moru, od plastike do drugih materijala.

“Ali po pitanju ribarskih alata smo u odličnom stanju u odnosu na neka druga mjesta na obali. No drago mi je da se po tome pitanju vidi da je onečišćenja sve manje. Zapravo je 90 posto mreža zaostalo u moru još od prije deset, 20 ili 30 godina. Nema toliko novog smeća, odnosno alata. To je zbog veće osviještenosti ribara, ali i zbog modernih tehnologija zbog kojih oni više poznaju teren pa znaju gdje su grebeni, gdje je plitko… No, isto tako, i generalno je sve manje ribara, pa i manje alata”, zaključuje Maurizio.

Cirkularna ekonomija

O Healthy Seas priči razgovaramo i s direktoricom organizacije Veronikom Mikos.

“Hrvatska je bila jedna od tri zemlje u kojima je počela cijela priča. Skupina ronioca je vidjela problem i počela čistiti more od opreme, koju zovemo ‘ghost nets’. No nisu znali što činiti s mrežama i ostalim priborom jednom kad ih izvade iz mora. Obično su ih slali na odlagališta otpada. No s vremenom smo se spojili s talijanskom tvrtkom koja je od ribarskih mreža proizvodila najlonsko predivo koje kasnije može biti pretvoreno u cijeli niz predmeta. I tu je nastala temeljna ideja Healthy Seasa – ‘From waste to wearable'”, govori nam direktorica.

Organizacija kojoj je na čelu okuplja cijeli niz ljudi. Od ronioca, preko partnera koji prerađuju sirovine u ECONYL, pa do onih koji od ECONYLa rade proizvode. No tu su i volonteri, ali čak i umjetnici. Zanimljivo je da je dokumentarac “Journey to Ithaca”, kojeg je snimio Michael Westreicher, a koji prati najveću akciju čišćenja Healthy Seasa, čak nagrađen u Cannesu za najbolji okolišni film.

“Cijela naša organizacija funkcionira na prijateljstvima. Upoznaš ljude, svidite se jedni drugima, podijelite svoje ideje. Cijeli tim se oformio spontano, usput. Uvijek gledamo kako možemo doprinijeti na različite načine. Tko što može raditi, kako možemo reciklirati koju sirovinu; ne može se od svakog materijala napraviti bilo što”, priča Veronika.

Hrvatska joj je, kaže, drugi dom.

“Ljudi koji žive ovdje ponekad ne shvaćaju koliko je lijepa njihova zemlja”, smatra.

Druga mora, slični problemi

S obzirom da Healthy Seas djeluje po cijelome svijetu, pitamo ju koliko se razlikuju problemi s kojima se susreću ljudi u različitim morima.

“Po cijelom Mediteranu su problemi i lokacije na kojima su oni slični. To su najčešće mreže. Ribari nisu loši ljudi, i oni su naši prijatelji. No dogodi se da nekada izgube mrežu, zapnu za obalu i slično”, govori.

Na početku obilježavanja desete godišnjice Healthy Seasa Veronika je istaknula kako je, među ostalim, ponosna i jer organizacija financijski ne ovisi o sredstvima ijedne države.

“Na samom početku smo bili samo skupina od nekoliko ljudi s velikim idejama. Nismo bili sigurni kako do financijskih sredstava. Samo smo se nadali da ćemo, ako se svi udružimo, moći nešto postići. I odlično je što smo od smeća došli do toga da možemo proizvoditi stvari koje se mogu prodavati. Vjerovali smo da će tvrtke biti zainteresirane za donacije i sudjelovanje. Nismo imali recept za to, jednostavno smo se bacili u to i uspjelo je”, kaže.

Nakon deset godina se osvrće i drago joj je što su, uz puno pokušaja i volje, i uspjeli. Healthy Seas u budućnosti vidi ne samo kao organizaciju, nego kao i pokret.

“Optimistična sam osoba, inače bi mi bilo ujutro teško ustajati iz kreveta; na svijetu je previše problema. No vjerujem da svatko od nas može odlučiti da će biti odgovorniji i tako učiniti promjenu, ma koliko ona bila mala”, zaključuje.