Ambiciozni koncept Lenke Petrákove predlaže rješavanje jednog od najvećih svjetskih problema kada je riječ o zagađanju – plastični otpad iz oceana. Nazvan “Osmi kontinent”, dizajn skuplja plastični ostatak s površine vode i razgrađuje ju u materijal koji se može reciklirati. Ogromna plutajuća stanica zamišlja čistiju i održivu budućnost naših voda, a nedavno je nagrađena i nagradom za arhitekturu i inovacije nakon natjecanja koje je pokrenula francuska Zaklada Jacques Rougerie. Naime, ovom nagradom žele potaknuti održivu vizionarsku suradnju između znanstvenika i dizajnera.

Desetljećima je čovječanstvo vjerovalo da ono što radimo na kopnu ima malo ili nimalo utjecaja na oceane. Nažalost, danas znamo da  morski otpad trenutno pokriva površinu od približno 1,6 milijuna četvornih metara u sjevernom Tihom oceanu – poznatom kao Velika pacifička gomila smeća – koji bi se, kako Petráková sugerira, mogao smatrati osmim kontinentom svijeta.
Stanica predviđena za Tihi ocean sastoji se od pet glavnih dijelova – pregrade, kolektora, istraživačkog i obrazovnog centra, staklenika i dnevnih prostorija s pratećim sadržajem. Pregrada služi za prikupljanje otpada i sakupljanje energije iz plime i oseke. Otpad se razvrstava, biološki razgrađuje i skladišti u sakupljaču. Osim čišćenja vode, slovačka dizajnerica također zamišlja plutajuću stanicu kao interdisciplinarnu platformu. Naime, istraživački i obrazovni centar služi za proučavanje morskog okruženje, a u stakleniku se uzgajaju biljke hidroponskim uzgojem, metodom za uzgoj biljaka bez tla samo uz upotrebu vode. Svaki od pet dijelova, koji nalikuju laticama, prilagođen je svojoj funkciji.

“Funkcionira na principu međuovisnosti. Drugim riječima, odnosi između karakteristika zgrada i okoliša međusobno su ovisni. Plutajuća stanica reagira i razvija se ovisno o vanjskim podražajima. Čisti ocean i uspostavlja ravnotežu u morskom okolišu. Istodobno, prirodne sile utječu na kretanje i položaj stanice, kao i na njezino unutarnje okruženje”, objašnjava Petráková.
Prototip je zamišljen kao samodostatan i prilagođava se oceanskim uvjetima. Primjerice, zgrade su zamišljene da propuste vjetar, čineći stanicu otpornijom na jake oceanske vjetrove. Osim toga, prikupljala bi vodu za navodnjavanje i skupljala plimnu i sunčevu energiju.
“Iako je riječ o neizgrađenom projektu, kao što je rekao Jules Verne, sve što jedan čovjek može zamisliti, drugi može ostvariti“, kaže Petráková. Dizajnerica vjeruje da je krajnje vrijeme da zamislimo čistiju, ekološki održiviju budućnost i načine kako to postići tehnički, arhitektonskim i umjetničkim kreacijama.
“Osmi kontinent” još uvijek ne postoji nego je samo dizajn iz radionice iskusne arhitektice koja se bavi nekonvencionalnim oblikom dizajna. Svoje iskustvo stekla je u raznim svjetskim metropolama, tako da se itekako razumije u trendove i mogućnosti. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se njezin revolucionarni dizajn jednog dana realizirati.