Usred pustinje sirijske izbjeglice pokrenule proizvodnju povrća

GREEN_300_listici_sredina

Odbačeni madraci poslužili kao genijalno rješenje

Jordanski kamp za izbjeglice Zaatari postao je ne samo najveće mjesto na svijetu gdje se zbrinjavanju sirijske izbjeglica, već i mjesto proizvodnje prijeko potrebite hrane.

Zahvaljujući skupini profesora i istraživača s javnog engleskog istraživačkog Sveučilišta Sheffield koji već neko vrijeme borave u Zaatariju gdje su s izbjeglicama radili kako bi razvili korisne proizvode iz otpadnih materijala, došli su do na oko jednostavnog, ali za tamošnje stanovnike revolucionarnog rješenja. Ranije su profesori s tamošnjim izbjeglicama pretvarali višak bicikala koji su izvađeni iz četiri tisuće kilometara udaljenih kanala u Amsterdamu u rikše za odvođenje djece u školu, vjetroturbine za pogon i okvire za hodanje za djecu s cerebralnom paralizom, no jedan odlazak u rashlađeni hangar unutar kampa, profesoru Tonyju Ryanu potpuno je promijenio sklop u glavi. Skladište koje između ostalog dobro posluži i kao osvježenje nakon rada na temperaturama koje dostižu i do 40 Celzijevih stupnjeva bilo je prepuno starih, iskorištenih spužava koje su u kampu služile kao madraci za mnoštvo izbjeglica. Ovaj profesor kemije nije gubio vrijeme već je sa svojom tamošnjom već uhodanom ekipom započeo rad na velikom projektu. Od spužava koje su bile spremne za otpad, počeli su izrađivati malene jastučiće, koje se natope vodom i na taj način su pogodni za nešto doduše drugačiju, ali uspješnu sadnju biljaka i povrća usred pustinje. Zaatarijeve izbjeglice došle su iz svijeta u kojem su bili poljoprivrednici, inženjeri i liječnici, a sada su im oduzeti ne samo domovi, već i velik dio onoga što ih je definiralo tko su.

Većina od 80 000 izbjeglica koliko ih ima u kampu Zaatari došla je iz regije Dara’a u Siriji, koja je poznata po plodnom tlu i obilju farmera, međutim tlo u kampu je slano i ima malo organskih tvari. Čak i ako su farmeri u kampu uspjeli zasaditi ponešto u zemlju, uvjeti tamo nisu dopuštali preživljavanje tih plodova. Prije svega veliki izazov u kampu predstavlja i nedostatak vode. Iako svaka osoba u kampu dnevno dobije 37 litara vode, što zvuči puno, no i ne kada vam za kilogram rajčice treba 214 litara vode. Ono što im je profesor Ryan otkrio je da imaju skladište puno rješenja. Prije svog putovanja u Zaatari, Tony i njegov kolega profesor Duncan Cameron, mikrobiolog sa Sveučilišta Sheffield, preuzeli su u svoj odjel doktoranda Harryja Wrighta čije je doktorsko istraživanje usredotočeno na upotrebu poliuretanskih pjena za uzgoj usjeva visoke vrijednosti za proizvodnju hrane.

“Kad sam vidio madrace to je jednostavno bilo to. Dvije stvari su se tako lijepo spojile”, rekao je profesor za britanske medije. Madraci koje UN-ova agencija za izbjeglice isporučuje kampovima rađeni su upravo od poliuretanske pjene i nakon nekog vremena korištenja ne mogu više služiti ničemu. Ili se bar do tad tako smatralo. Sada su iskorišteni kao medij za rast biljaka. Pjena, odnosno spužva za madrac pruža umjetnu potporu biljci i sada se hranjive otopine i voda mogu pumpati u pjenu. S obzirom na uvjete tla i propise u izbjegličkom kampu, ovo otkriće bila je višestruka pobjeda za sve. Poljoprivrednicima koji su godinama živjeli od tog posla u vlastitoj državi pruža priliku da svoja dugogodišnja iskustva i vještine primijene u smislene svrhe, istovremeno proizvode hranu za jelo i prodaju, prenamjenjuju artikle za otpad u itekako korisne svrhe, a kampu kojim vlada neizvjesnost i strepnja daje nadu u bolje sutra.

PHOTOS BY: YouTube, Unsplash / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.