Iza nas je prvi dan najvećeg festivala održivosti u ovom dijelu Europe. Stotine posjetitelja oduševila su brojna predavanja, interaktivni sadržaji, ponuda vrhunskih veganskih i vegetarijanskih specijaliteta, Perwoll radionica i mogućnost dobivanja vaučera za online kupnju na Answeru u zamjenu za staru odjeću. Treće izdanje Greencajta, koji se održao u zagrebačkoj Staroj tvornici aručja (TEŽ) u ROugemarin parku, otvorio je direktor festivala, Vinko Filipić, kazavši da pitanja koja se odnose na održivost nisu rezervirana samo za određene skupine društva, već se tiču svakoga od nas.

Upravo zbog toga Greencajt je okupio više od 80 domaćih i stranih govornika iz čak 10 zemalja svijeta, a koji dolaze iz različitih područja – od politike, gospodarstva, turizma, umjetnosti i kreativne industrije i vrhunskih znanstvenih krugova. Govoreći o održivim rješenjima i konkretnim primjerima kako stvoriti okruženja za održivu budućnost, Zagreb se tako pozicionira na kartu zelenih destinacija u svijetu!

Uoči prvog panela na temu “Održivi turizam: poliramo li imidž ili mislimo ozbiljno?”, okupljenima se obratila ministrica turizma i sporta, Nikolina Brnjac, koja je istaknula kako trenutna Vlada od samog početka mandata razmišlja o tome kako promijeniti paradigmu hrvatskog turizma. U tom kontekstu istaknula je činjenicu da je za turistički sektor iz europskih i proračunskih sredstava osigurano gotovo 1,3 milijarde eura za ostvarivanje ciljeva održivosti, kao i za jačanje konkurentnosti hrvatskog turizma do 2030. godine.

Naime, upravo je prihod od turizma u hrvatskom BDP-u uvjerljivo najveći u Europskoj uniji i jedna je od ključnih gospodarskih grana u našoj zemlji. Istodobno, masovni dolasci turista itekako utječu na okoliš, prirodna bogatstva i kulturno nasljeđe kojim se Hrvatska pozicionirala na svjetskoj turističkoj karti.

“Svjesni smo da ni premalo ni previše nije dobro, kao i da je granica točno tamo gdje počinje interes za održivi turizam.”, zaključeno je na panelu na kojemu su govorili gradonačelnik grada Splita Ivica Puljak, direktor Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Gula, članica Uprave Valamar Riviere Ivana Budin Arhanić i red. prof. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

‘Došla sam promijeniti svijet’

Konkretan primjer kako na kreativan način upozoriti da su promjene nužne pokazali su predstavnici idiličnog grada Salla u Finskoj. Upravo činjenica da su zime koje su nekada bile duge i po sedam mjeseci sada sve kraće, motivirala ih je da kandidiraju Sallu za domaćinstvo ljetnih igara 2032. godine, jer će, kako kažu, skijanje uskoro zamijeniti odbojka na pijesku. Svjesni su da ni Salla ni Finska same ne mogu učiniti puno, ali zadovoljni su jer su ovom kampanjom upozorili na negativan utjecaj klimatskih promjena i utjecali na povećanje društvenih razgovora o klimatskim promjenama za nevjerojatnih 879 posto.

U isto vrijeme, posjetitelje je oduševilo predavanje europarlamentarke Terry Reintke pod nazivom “Ima li Europa konja za utrku”. Ovoj nekadašnjoj aktivistici najveći je fokus na održivom razvoju koji je temelj za stvaranje dugoročne i pravedne budućnosti za sve europske građane. Prema njenom mišljenju, EU fond solidarnosti i EU standardi u socijalnom sektoru elementarni su dio europskog odgovora na energetsku i klimatsku krizu. Terry smatra da Europa, ne da može, nego mora učiniti nešto u svijetu, a rješenja vidi u energetskoj neovisnosti te kružnoj ekonomiji.

Najveći joj je fokus na održivom razvoju koji je temelj za stvaranje dugoročne i pravedne budućnosti za sve europske građane. Prema njenom mišljenju, EU fond solidarnosti i EU standardi u socijalnom sektoru elementarni su dio europskog odgovora na energetsku i klimatsku krizu. Terry smatra da Europa, ne da može, nego mora učiniti nešto u svijetu, a rješenja vidi u energetskoj neovisnosti te kružnoj ekonomiji.

“Nisam ušla u politiku kako bih si osigurala lagodan život. Ušla sam u politiku da promijenim svijet”, kazala je Terry i izazvala gromoglasan pljesak okupljenih.

Koga treba nagraditi?

U džepu njihovog sakoa uvijek su dvije stvari – dobra ideja i magnet koji može privući druge da ih slijede. Oni su Matej Feguš, većinski vlasnik tvrtke Donar d.o.o., jednog od najpoznatijih slovenskih proizvođača namještaja, Damir Ciglar, kreativni um koji stoji iza međunarodno najnagrađivanije hrvatske agencije – Imago Ogilvy i Davor Bruketa, kreativni direktor i suvlasnik kreativne agencije Bruketa&Žinić&Grey.

Na panelu “Što da radim sa svim tim idejama? A da probam spasiti svijet?”, na kojem se tražilo mjesto više, ovaj kreativni trojac pod moderatorskom palicom Ide Prester zapitao se želimo li nagraditi one koji pokušavaju biti lideri zelene tranzicije ili očekujemo da drugi rješavaju naše probleme te je li uopće moguće više spasiti svijet ili je prekasno.

‘Nije važan samo profit’

Paralelno, vodila se rasprava na panelu “Izazovi lokalno, inspiracija globalno: kako se može napraviti razlika” vodila se rasprava o tome kako kompanije mogu poslovati održivije. Kao glavna poruka na tom panelu istaknuta je činjenica da za održivo poslovanje mora biti nužan dijalog s lokalnom zajednicom. Točnije, kako je kazala panelistica  Sabina Škrtić, članica Uprave u tvrtki Energia Naturalis, održivost nema alternative niti je u to samo pitanje zaštite prirode.

“Nije važan samo profit već je bitno produžiti timeline, dizajnirati strategiju kojom će biti osigurana dugoročnost poslovanja s obzirom na trendove.”, kazala je Škrtić.

Uz Škrtić, na panelu je gostovala i Zvjezdana Novak, Communications manager JYSKA za područje Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije te Nataša Mikuš Žigman, direktorica sektora poslovne održivosti i zelene transformacije Podravke, koje su istaknule ciljeve koje tvrtke koje predstavljaju žele ostvariti u budućnosti.

Goruće vatre

Jesu li postojeći trendovi održivi? Koja su ograničenja i jesmo li ih svjesni? Na ova i brojna druga pitanja odgovorio je akademik prof.dr.sc. Igor Rudan, direktor Centra za globalno zdravlje Sveučilišta u Edinburghu, predsjednik Međunarodnog udruženja za globalno zdravlje i glavni urednik časopisa Journal of Global Health.

Podsjetio je da je prvi korak bilo shvaćanje razloga umiranja djece.

“Provodili smo brojne analize kojima se diljem svijeta utvrđivalo koji su razlozi za umiranje djece. Jednom kad smo shvatili uzroke, mogli smo intervenirati, preskočiti prepreke, osmisliti nove financijske mehanizme, a najvažniji korak bio je osnivanje globalnih financijskih fondova kojima bi se financijski počeo rješavati problem.”, rekao je Rudan te upozorio da planet nije beskonačno velik, što ljudi ne razumiju.

Zaključio je da u području globalnog zdravlja i razvoja razmišljanja moraju biti šira od samih ekonomskih razloga kako bismo mogli razumijeti izazove 21. stoljeća. “Svaka generacija idućoj treba predati planet sa svim resursima s kojima ga je zatekla, a to su: dovoljna količina hrane, dovoljno prirodnih resursa, zdrava voda i očuvan okoliš.”, istaknuo je Rudan poručivši da ne smijemo srljati u neizvjesnost nego ostaviti znanosti dovoljno vremena za rješavanje problema koji su pred nama.

Bojimo li se sutrašnjice?

Na položaj djece i mladih u klimatskoj krizi kojoj svjedočimo upozorili su panelisti na panelu “Kakav svijet ostavljamo djeci?”. Naime, skačemo i trčimo na prvi zvuk dječjeg plača, osiguravamo utičnice, provjeravamo apsolutno sve kako bismo osigurali djecu i pokušavamo predvidjeti svaku opasnost kako bismo ih zaštitili. U svijetu zabrinutosti za klimatsku budućnost, možemo li ih i kako zaštititi i od eko anksioznosti? Upravo su o tome razgovarali Marijana Batinić, voditeljica, producentica i content kreatorica, Nevena Rendeli Vejzović, direktorica agencije Prime Time Komunikacije, Jelena Veljača, TV autorica, producentica i kolumnistica, dr.sc. Igor Mikloušić, psiholog i znanstveni suradnik s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar te moderatorica Ida Prester.

Eko anksioznost još uvijek nije definirana kao poremećaj ili medicinsko stanje, ali je očito sve prisutnija. “Istraživanja su pokazala grozne podatke prema kojima se oko 80 posto klinaca osjeća klimatsko anksiozno, a na to se naslanja eko ljutnja, eko depresija… Važno je prihvatiti te emocije i djeci poslati jasne, univerzalne poruke kako bi osjetili razumijevanje, podršku i sigurnost.”, rekao je Mikloušić.  Istaknuo je važnost pravilnog informiranja, jer, kako kaže, “što više znamo o ekološkim pitanjima, to je niža razina ekološke anksioznosti.”