U gradovima diljem svijeta, stanovnici se oslanjaju na javni prijevoz. Više od 55% svjetske populacije živi u urbanim područjima, a očekuje se da će se broj povećati na gotovo 70% do 2050. godine, prema UN-u. Kako urbana područja postaju sve gušća, održivost naših mreža javnog prijevoza sada je u središtu pozornosti. Svaki dan, gradovi diljem svijeta naporno rade na inovacijama i osmišljavanju novih ekološki svjesnih inicijativa javnog prijevoza koje čine naša putovanja učinkovitijima i manje invazivnima na širu okolinu.

Zupčanici naših gradova moraju se nastaviti okretati kako bi potaknuli svoja gospodarstva, ali sljedeći gradovi su naporno radili na osmišljavanju novih načina rada mreža javnog prijevoza s održivošću u svojoj srži.

Luksemburg

Ako planirate putovanje u Luksemburg, slobodno s popisa obaveza ukloniti iznajmljivanje auta. U ožujku 2020., ova mala europska država postala je prva koja je svojim građanima i posjetiteljima ponudila besplatan javni prijevoz. Besplatan pristup autobusima, vlakovima i tramvajima za svih 630.000 Luksemburžana omogućuje istraživanje cijele zemlje bez automobila. Između stanica protežu se biciklističke i pješačke staze, a vozači mogu putovati u susjedne zemlje po sniženoj cijeni. Luksemburg – zemlja s mnogo mogućnosti za zapošljavanje i visokim BDP-om – zloglasna je po problemima zagušenja, sa 681 automobilom na 1000 ljudi. Dany Frank iz Ministarstva mobilnosti i javnih radova navodi koristi za okoliš i smanjen promet kao glavne motivacije za promjenu, javlja CNN.

Švicarska

Švicarska dom Alpa i planine Jura može se pohvaliti prekrasnim pogledom i savršenim odredištima – ako možete doći do njih. Njegove vjetrovite planinske prijevoje često je teško proći automobilom, osobito u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Desetljećima su Švicarci izbjegavali ovu zagonetku svojim kultnim automobilskim vlakovima. Osobna vozila i autobusi mogu se voziti ravno u jedan od šest vlakova (od kojih dva putuju do Italije) i uživati ​​u vožnji iz udobnosti svog automobila ili mjesta za sjedenje za putnike dok putuju kroz tunele i planinske prijevoje. Tijekom prometnih sati, neki vlakovi voze čak svakih 15 minuta, što ovaj oblik prijevoza čini održivom opcijom za putovanje uz smanjenje emisija i ukupno vrijeme prijevoza.

Šangaj, Kina

Dok stojite na peronu vlaka u Šangaju, nećete čuti zaglušujući reket koji se očekuje od većine vlakova; brzo i tiho stiže levitirajući Maglev vlak. Maglev vlakovi – čiji je naziv skraćenica od “magnetska levitacija” – koriste magnetsku tehnologiju za levitiranje vlakova bez trenja preko tračnica. Vlakovi koriste koncept elektromagnetskog pogona, kojim se supravodljivi magneti međusobno odbijaju i vješaju vlak preko vodilice. S pogonom na struju, ovi su vlakovi ekološki prihvatljivi i iznimno brzi. Šangajska linija proteže se 30 kilometara, a putovanje traje samo sedam i pol minuta. Mreža Maglev linija u Kini je još uvijek mala, ali se širi. Linija koja povezuje Shanghai i Hangzhou je u izgradnji, javlja CNN, a druga između Chengdua i Chongqinga. Maglev vlakovi voze i u Japanu i Južnoj Koreji, a očekuje se da će nova linija povezati Tokio i Nagoyu do 2027. godine s ukupnim vremenom putovanja od samo četrdeset minuta.

Hamburg, Njemačka

Hochban – tranzitno tijelo koje upravlja velikim dijelom javnog prijevoza u Hamburgu – do 2030. zamjenjuje cijelu svoju flotu od 1100 dizelskih autobusa vozilima s nultim emisijama. E-autobusi stvaraju 75% manje emisija od autobusa koji voze na dizel, a ukupna pretvorba u cijeloj floti smanjila bi emisiju CO2 za 65 000 tona svake godine (ekvivalent 32.500 automobila na benzin koji voze godinu dana). Prijelaz na ugljično neutralan prijevoz dijelom je omogućen zahvaljujući stanicama za punjenje autobusa koje se nalaze u gradu. Interoperabilnost sustava prava je inovacija i omogućuje autobusima – neovisno o njihovom proizvođaču – da uđu u stanicu za punjenje i dopune gorivo za samo šest minuta: dovoljno za cijeli dan na njihovoj ruti. To znači da grad može nabaviti autobuse od različitih dobavljača koji napreduju i dalje funkcioniraju s njihovom postojećom tehnologijom punjenja.

Trondheim, Norveška

Iako nije baš veliki sustav javnog prijevoza, ovaj norveški grad mijenja vožnju biciklom za svoje građane. Trondheim je poznat po biciklističkoj dizalici Trampe, koju je izumio i instalirao Jarle Wanwik 1993. godine, koji je bio umoran od vožnje biciklom po ogromnom brdu svako jutro na putu na posao. To su zapravo pokretne stepenice za sva samohodna vozila, poput skutera, kolica, skateboarda i, naravno, bicikala. Prijevoz funkcionira tako da se jednom nogom stane na malu, pokretnu platformu koja putuje uz stazu i za sobom vuče biciklista. Od svoje originalne instalacije Trampe je nadogradila francuska tvrtka SKIRAIL, a može ponijeti pet osoba odjednom na brdo.

Adelaide, Australija

Adelaide – glavni grad Južne Australije – peti je najnaseljeniji u zemlji s 1,3 milijuna stanovnika, a dom je briljantnih zelenih autobusa Tindo koji voze na solarni pogon. Tindo – aboridžinska riječ za “sunce” – nema motor s unutarnjim izgaranjem i prvi je električni autobus na 100% solarni pogon na svijetu. Za razliku od drugih vozila na solarno gorivo koja imaju solarne panele na samom vozilu, ovi autobusi se pune solarnom energijom na autobusnim stanicama i mogu prijeći do 200 kilometara između punjenja. Ne proizvode emisije, mogu prevesti do 40 ljudi i ne koštaju ništa za putnika. Autobusi su također jeftiniji za grad, a koštaju 50% manje po kilometru nego dizel vozila. Također koriste sustav regenerativnog kočenja, koji smanjuje potrošnju energije za 30%.

Amsterdam, Nizozemska

Vidjeli ste samovozeće automobile, ali što je s samovozećim čamcem? Roboata dizajnirali su znanstvenici s Massachusetts Institute of Technology i Amsterdam Institute for Advanced Metropolitan Solutions. Dva potpuna robota lansirana su 2021. kako bi prevalila 100 kilometara plovnih putova u Amsterdamu, sposobna prevesti do pet ljudi, nositi robu i skupljati otpad. Ovi potpuno autonomni, bežično punjeni čamci pokreću se propelerima i potisnicima, a nadziru se na obali sa središnje lokacije koja može nadzirati desetke brodova odjednom. Tehnologija samoupravljanja koristi GPS i senzore koji mogu otkriti nepoznate objekte i kategorizirati ih za buduće susrete.

Medellín, Kolumbija

Ovaj grad od dva i pol milijuna stanovnika proteže se uz obronke Anda. Umjesto da dovodi ljude uz i niz skijaške staze, Metrocable povezuje izolirana područja grada, omogućujući ljudima koji žive na brdima da stignu do centra. Autobusi su nekada bili jedini način da se dođe do grada, zahtijevajući višestruke naknade i gotovo dva sata, dok vožnja žičarom traje samo 30 minuta na jednoj od četiri linije. Medellín je nekoć bio najopasniji grad na svijetu, ali ove gondole su zaslužne za ogromnu transformaciju područja, dajući građanima veći pristup poslu, obrazovanju i zdravstvenoj skrbi. Vodič za razgledavanje grada Pablo Alvarez Correa žičare naziva “inovativnim rješenjem za probleme geografske i ekonomske isključenosti”, prenosi Business Insider.