Klimatske promjene direktno utječu na proizvodnju kave. Osim što su nagle promjene vremena ugrozile nekoliko vrsta kave, izračuni emisija stakleničkih plinova jasno ukazuju: na 1000 kilokalorija ide 50,95 kg ekvivalenta ugljičnog dioksida, što znači da je kava na vrhu popisa istraženih namirnica i njihovog ugljičnog otiska.

Osim same proizvodnje, problem je i pakiranje. Iako je sve veći broj marki uveo ekološki prihvatljivije elemente, zamjenjujući tako plastiku, to, očito, nije dovoljno.

Naime, novo je istraživanje sada pokazalo da papirnate čaše i slamke nisu tako održivo rješenje kako se ranije mislilo. Objavljena u časopisu Environmental Pollution, studija ukazuje na to da su papirnate jednokratne čaše obložene tankim slojem plastike kako se ne bi raspale kada se u njih ulije tekućina.

No, točno u tom koraku – nastaju problemi.

Analiza s vodenim mušicama

Skupina istraživača ispitivala je utjecaj papirnatih časa na ličinke vodenih mušica. U posebnom sedimentu četiri su tjedna držali i papirnate i plastične čaše za kavu. Potom su u svaku posudu dodali ličinke mušica. Otkrili su da, bez obzira na to koji je materijal kontaminirao okoliš, ličinke su manje rasle i u sedimentu i u vodi.

Iako nije napravljena nikakva kemijska analiza kako bi se otkrilo koje su tvari iscurile iz papirnatih čaša, glavna autorica Bethanie Carney Almroth sumnja da je mješavina kemikalija oštetila dva medija.

Naime, jednokratne šalice za kavu sastavljene su od mješavine sintetičkih kemikalija i drugih materijala, uključujući često otrovna sredstva za obradu i stabilizatore topline. Čak i proizvođači koji koriste tvari biljnog podrijetla poput kukuruza za premazivanje papirnatih čaša, ponekad dodaju kemikalije za stabilnost.

Carney Almroth primijetila je da je teško znati koje se kemikalije uopće koriste u tim slučajevima.

“Sve bi ovo bilo puno lakše kada bi se od tvrtki zahtijevalo da nam kažu što koriste u svojim proizvodima”, rekla je za Wired.

‘Recikliranje nije rješenje’

Iako se recikliranje čini kao održivo rješenje, kompliciranije je od toga. Kao prvo, za većinu reciklažnih centara može biti teško odvojiti plastičnu “presvlaku” od papira čaše. Zatim, čak i ako uspiju izvući premaz, recikliranje plastike je samo po sebi veliki problem.

Kao rješenje, Carney Almroth predlaže korištenje drugačijih materijala za održavanje kružnog gospodarstva. Objasnila je da bi se manje sirovina trebalo vaditi i prerađivati u plastiku, dodajući:

“Također moramo razmotriti alternative koje se iznose dok radimo pomak na nešto održivije kako bismo bili sigurni da ne zamjenjujemo samo jednu proizvod s drugim”, kazala je.

Što je rješenje?

Paralelno, mnoge tvrtke diljem svijeta pokušavaju osmisliti rješenje za ovaj problem. Primjerice, tvrtka ChoosePlanetA osmislila je pakiranje od papira koje se može kompostirati kod kuće. Ne sadrži štetni poliesterski premaz i ne zahtijeva plastični poklopac.

Osim toga, tu je i poljski Picup koji je u međuvremenu lansirao prve 100% biorazgradive šalice za kavu u Europi koje sadrže sjemenke. Drugim riječima, nakon što popijte kavu, možete posaditi biljke.

Tu je i Pinyapel, papir izrađen od otpadnog lišća ananasa u Dizajn centru Filipina, koji se može koristiti za izradu šalica za kavu. Jestive šalice također se reklamiraju kao rješenje – startup iz Aucklanda Twiice proizvodi šalice koje se mogu jesti nakon što je kava gotova, a isprobao ih je Air New Zealand.