U svijetu koji vrvi od konstantne gradnje, rijetki su primjeri onih koji prenamijenjuju već postojeće, napuštene zgrade i novom funkcijom im udahnjuju novi život. Neki čak idu toliko daleko, da stoljetnu gradnju odlučuju rušiti, ne bi li na istom mjestu izrasla nova zgrada i to čak s istom funkcijom kao i do sad. Jedan takav projekt u Europi izazvao je negodovanje stanovnika i javnosti. Riječ je o zgradi iz 1930-ih godina u londonskom Oxford Streetu čiji je većinski vlasnik lanac trgovina Marks&Spencer. Naime, vlasti su podržale rušenje zgrade, ne bi li na istom mjestu izrasla nova što je potaknulo građane i udruge za zaštitu prirode na negodovanje te time pozivaju na očuvanje postojećeg građevinskog kompleksa Orchard Housea zbog svoje kulturne baštine kao i zbog emisije ugljika povezanog s rušenjem i ponovnom izgradnjom. Međutim, vlasti su ih odbile pod opravdanjem kako se ne smatra inovativnom niti dovoljno vrijednom arhitektonske kvalitete da bi zaslužila zaštitu.

Jedini vijećnik koji je glasao protiv rušenja postojeće zgrade izjavio je kako će gradnja nove zgrade proizvesti 39.500 tona ugljika što svakako nije zanemariva činjenica. “Sjajno je što će se na zgradi nalaziti malo urbanog ozelenjavanja, ali, prema vlastitom izvješću podnositelja zahtjeva, tih 39.500 tona ugljika zahtijevalo bi 2,4 milijuna stabala za nadoknadu. Ne možete dobiti 2,4 milijuna stabala na vrhu nove zgrade”, istaknuo je vijećnik Geoff Barraclough. 

I dok se u Londonu i dalje vode pregovori kao i peticije oko (ne)rušenja zgrade u svrhu ponovne gradnje, na sreću, neki su drugi primjeri svjetlija točka održivog promišljanja. Na “nešto” udaljenijem kontinentu Australiji, napušteno skladište i nekadašnja javna podzemna garaža dobili su novu funkciju u vidu supermarketa. Od industrijske zgrade koja je narušavala izgled tamošnje obiteljske četvrti, sada je to mjesto okupljanja obitelji koja u supermarketu mogu obaviti šoping za kuću, kao i opustiti se u ozelenjenim mjestima predviđenim za odmor. Osim supermarketa, u planu je i dodatna prenamjena napuštenih djelova zgrade u društvene domove, obrazovne objekte, parkove kao i restorane.

Autori projekta nisu značajno htjeli mijenjati izgled zgrade kako bi sve prošlo sa što manje emisija CO2, pa je stari izgled industrijskog zdanja ostao manje više isti uz sitne preinake koje su bile potrebne, kao i dodavanje zelenih površina unutar i izvan zgrade. U renovaciji pokušalo se zadržati što više starih i ostavljenih predmeta unutar zgrade pa su neki od njih prenamijenjeni ili reciklirani kako bi ih se moglo iskoristiti u prostoru; od željeznih letava, konstrukcije pa i nekih relativno očuvanih drvenih komponenata.