Kako pročišćivači ne uspijevaju ukloniti sve kemijske nečistoće iz industrijskih otpadnih voda, one često završe u rijekama, potocima i sustavima za navodnjavanje. Naravno, ovo šteti bioraznolikosti ekosustava i onečišćuje hranu i vodu, a trenutačne opcije za filtriranje vode često imaju visok udio ugljika te su i same zagađivači.

Stoga, znanstvenici su se okrenuli prirodnom filtru za koji tvrde da je ekološki prihvatljiv, jeftin i uspješan – vodenbuhama. Članovi roda Daphnia zapravo nisu buhe, već skupina od više od 450 vrsta sitnih organizama koji se hrane filtrirajući sve male čestice detritusa, algi ili bakterija koje im se nađu na putu.

Znanstvenici su tako, kako izvještava The Guardian, odabrali četiri vrste vodenbuha koje konzumiraju neke od najopasnijih onečišćivača: diklofenak, spoj koji se koristi u proizvodnji lijekova, pesticid atrazin, teški metal arsen i industrijsku kemikaliju PFOS, koja se često koristi za izradu vodootporne odjeće.

Kako bi pronašli buhe koje bi bile najprikladnije za obradu tih onečišćivača, izabrali su sojeve vodenbuha koje su bili najaktivniji u rijekama dok su ovi onečišćivači bili najzastupljleniji.

U studiji su testirali njihove sposobnosti “filtriranja” prvo u akvariju, zatim u 100 litara vode, a trenutno ih koriste u stvarnom postrojenju za obradu s više od 2000 litara vode. Sljedeći “zalogaj” bit će spremnici od 21 milijun litara.

U laboratoriju su vodenbuhe usisale 90% diklofenaka, 60% arsena, 59% atrazina i 50% PFOS-a. Na otvorenom okolišu s uvjetima sličnim postrojenju za obradu otpadnih voda, djelovale su slično.

Ove buhe sodržavaju se same jer se razmnožavaju diobom i imaju mogućnost samoregulacije, odnosno populacija im raste ili opada, ovisno o dostupnim hranjivim tvarima. S obzirom na prilagodljivost različitim staništima, ovaj sustav trebao bi biti moguće prilagoditi različitim uvjetima okoliša i potrebama.