Slijedeći pozitivnu svjetsku i EU praksu, Hrvatski sabor je početkom 2019. godine izglasao Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN 14/19). Kako i sam naziv kaže, cilj ovog Zakona je zaštita od svjetlosnog onečišćenja uzrokovanog emisijama svjetlosti u okoliš iz umjetnih izvora svjetlosti kojima su izloženi ljudi, biljni i životinjski svijet u zraku i vodi, druga prirodna dobra, noćno nebo i zvjezdarnice, uz korištenje energetski učinkovitije rasvjete.
Zakon je predvidio i donošenje tri podzakonska akta (pravilnika):
• Pravilnik o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima;
• Pravilnik o sadržaju i načinu izrade Plana rasvjete i Akcijskog plana gradnje i/ili rekonstrukcije sustava javne rasvjete;
• Pravilnik o načinu mjerenja rasvijetljenosti okoliša, sadržaj i način izrade izvješća o provedenom mjerenju te način mjerenja radi utvrđivanja razine rasvijetljenosti.
Zakon je definirao obvezu da se postojeća rasvjeta uskladi s uvedenim odredbama i ograničenjima u roku od dvanaest godina od stupanja predmetnih Pravilnika na snagu. Iako je zakonom predviđeno donošenje navedenih pravilnika do travnja 2020. godine, do danas (veljača 2021.) je donesen isključivo Pravilnik o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima (NN 128/20).
Zašto je uopće važna modernizirana rasvjeta? Za razliku od nekih programa zaštite okoliša, javna rasvjeta omogućuju brzi povrat početnog ulaganja. Učinkovitija javna rasvjeta omogućuje lokalnim vlastima da smanje emisije stakleničkih plinova poput ugljičnog dioksida uz relativno niske troškove investicije. Istraživanja su pokazala da javna rasvjeta trenutno koristi 20% ukupne električne energije koju svijet proizvodi.
Nove generacije svjetiljaka doprinose smanjenju učinaka klimatskih promjena, ali mogu pomoći i na druge načine. Gradovi mogu uživati u nižim računima za energiju zbog manje potrošnje električne energije uz jednaki ili bolji standard rasvjetljavanja. Bolje rasvijetljene ulice mogu odvratiti zlonamjernog gosta od zločina ali i smanjiti učestalost prometnih nesreća. Osim toga, ulaganje u modernizaciju javne rasvjete osuvremenjuje gradsku infrastrukturu, što može potaknuti komercijalna ulaganja.
No, vratimo se na Hrvatsku. Od uvedenih odredbi i ograničenja donesenog Zakona i pravilnika najzanimljivija su ona koja se odnose na ograničenje korelirane temperature boje svjetlosti svjetiljke na maksimalno 3.000 K (toplo bijelo svjetlo), odnosno 2.200 K u zaštićenim područjima (nacionalni parkovi, parkovi prirode, strogi i posebni rezervati, regionalni parkovi, značajni krajobrazi, spomenici prirode, park šume i spomenici parkovne arhitekture) i ograničenje udjela spektra plavog svjetla u vidljivom dijelu spektra (tzv. G-indeks) izvora svjetlosti (uličnih svjetiljaka, reflektora i sl.). Na ovaj način teži se ograničavanju korištenja izvora svjetlosti s visokim udjelom plavog dijela spektra u vidljivom dijelu spektra, a koji najviše utječe na ljude, biljni i životinjski svijet u zraku i vodi te druga prirodna dobra.
Među ostalim odredbama, također je zanimljivo da se donesenim Pravilnikom uvodi obveza tzv. Svjetlostaja, odnosno vremenskog perioda tijekom noći u trajanju od minimalno 3 sata tijekom kojih se intenzitet rasvjete mora značajno smanjiti (50% do 70% početnog intenziteta) ili ako to tehnički nije izvedivo ugasiti (npr. rasvijetljeni plakati i oglasne ploče, krajobrazna rasvjeta i sl.).
Gradovi i općine, čija javna rasvjeta nije usklađena s odredbama Zakona i Pravilnika će u roku od dvanaest mjeseci od stupanja sva tri navedena pravilnika na snagu morati izraditi Plan rasvjete i Akcijski plan gradnje i/ili rekonstrukcije sustava javne rasvjete, odnosno u periodu od dvanaest godina ugraditi ekološki prihvatljive svjetiljke sukladne odredbama Zakona, uvesti tzv. Svjetlostaj i u potpunosti se uskladiti s ostalim odredbama Zakona.
Prvi korak u ostvarenju zadanog cilja je izrada Plana rasvjete i Akcijskog plana gradnje i/ili rekonstrukcije sustava javne rasvjete u kojima će se definirati informacije koje ovise o specifičnostima pojedinog grada ili općine i koji će predstavljati obvezne podloge za izradu projektno-tehničke dokumentacije izgradnje i/ili rekonstrukcije sustava javne rasvjete kako bi ista bila u skladu sa Zakonom. U priči o javnoj rasvjeti možemo ići i korak dalje, pa spomenuti i solarnu rasvjetu.
Iako pristup električnoj energiji raste na globalnoj razini, više od 11% svjetske populacije i dalje živi izvan mreže, prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA). Ova brojka raste na 46% u Africi, posebno u podsaharskoj Africi gdje gotovo 600 milijuna ljudi živi bez pristupa električnoj energiji. Omogućavanje pristupa energiji stanovništvu izvan mreže igra presudnu ulogu u ubrzanju njihovog gospodarskog razvoja, smanjenju nejednakosti i poboljšanju njihove sigurnosti, uz pozitivan utjecaj na obrazovanje i školovanje.
Gradovi se suočavaju s glavnim izazovima: demografskim rastom, koncentracijom u gradovima, mobilnošću, evolucijom potreba građana … Da bi ih zadovoljili, javni dionici trebaju tehnološke inovacije u koje mogu vjerovati i na koje se mogu osloniti kako bi preispitali i transformirali postojeći javni prostor, s ciljem da čine gradove pametnima i održivima.
U Hrvatskoj postoje primjeri dobre prakse zamjene javne rasvjete u više desetaka gradova i općina, no put kojeg još trebamo proći dug je i trebali bismo ga ubrzati.
Izvor: www.regea.org
