Obično se antarktička ozonska rupa počinje formirati sredinom kolovoza i počinje se postupno smanjivati tijekom studenog. No, ove godine područje ozonske rupe formiralo se nekoliko dana ranije nego inače i zadržalo se na površini od nešto više od 15 milijuna četvornih kilometara od kraja listopada.
Alarmantne vijesti dolaze iz Copernicus Atmosphere Monitoring Service (CAMS) koja pomno motri na rupu, a prenosi ih Euronews.
#CopernicusAtmosphere forecasts show continuation of the Antarctic #ozone hole into early December. It is one of the largest on record for the time of year with an area of 15M km² since late Oct 🌐.
More details about the unusual 2023 #ozonehole season 👉 https://t.co/NsYTYplWWe pic.twitter.com/hd0Y88ufIn
— Copernicus ECMWF (@CopernicusECMWF) November 30, 2023
Zašto je ozonski omotač tako važan?
Zemljin ozonski omotač sve nas štiti od štetnog sunčevog zračenja. Saznanje da ga određene kemikalije razrjeđuju dovelo je do velike međunarodne intervencije 1987. godine.
Montrealski protokol – potpisan samo sedam godina nakon što je problem otkriven – rijedak je primjer brzog globalnog dogovora. Tim su ugovorom postupno zabranjene kemikalije koje oštećuju molekule ozona u atmosferi, što je navelo znanstvenike da prošle godine proglase “značajnu prekretnicu” u oporavku ozonskog omotača.

No, posljednje tri godine, ozonski omotači se također zatvarao mnogo kasnije nego inače. Klimatske promjene jedan su od potencijalnih uzroka ovog fenomena, navodi CAMS.
Zašto je ozonskim rupama potrebno više vremena da se zatvore?
Iako se ovogodišnja ozonska rupa povećala i smanjila na poseban način, neobična dugovječnost dio je nedavnog trenda.
Od 2020. ozonske rupe se zatvaraju puno kasnije nego prije, oko sredine do kraja prosinca.
CAMS kaže da je to zbog nižih od prosječnih stratosferskih temperatura i snažnog polarnog vrtloga – žestokih vjetrova koji kruže visoko u atmosferi iznad Antarktika – koji traje do prosinca.
Razlog tog jačeg polarnog vrtloga još uvijek je neka vrsta misterija. CAMS je identificirao nekoliko potencijalnih pokretača, uključujući vodenu paru koju je u atmosferu ispustio vulkan Hunga-Tonga u južnom Pacifiku; promjene u uzorcima vjetra na južnoj hemisferi te klimatske promjene.