Godine 1985. atmosferski znanstvenici na Antarktici otkrili su zabrinjavajuću ozonsku rupu koja se godinama samo povećavala. Desetljećima su mjerili debljinu ozonskog omotača u gornjoj atmosferi, sloja plina koji odbija veći dio sunčevog zračenja. Počevši od 1970-ih pa sve do sredine 1980-ih zaključili su da će zonska rupa skroz nestati u sljedećih nekoliko desetljeća. Njihovo otkriće bilo je razlog za uzbunu diljem svijeta te je u kratkom roku, međunarodna zajednica usmjerila svoje znanstvene, ekonomske i diplomatske resurse da pokrene kampanju za zabranu kemikalije koja je uzrokovala štetu, klorofluorougljika (CFC), i za obnovu ozonskog omotača.

Zahvaljujući takvoj zabrani i brzom djelovanju, ozon je na putu oporavka. Najnoviji podaci koje je NASA nedavno objavila pokazuju da je godišnja ozonska rupa iznad Antarktika dosegla prosječnu površinu od 8,9 milijuna četvornih milja tijekom prošle godine. To je nešto manje nego prošle godine i nastavlja trend sveukupnog pada u posljednjih nekoliko godina. “S vremenom se postiže postojan napredak, a rupa je sve manja”, izjavio je u izjavi Paul Newman, glavni znanstvenik za znanosti o Zemlji u NASA-inom Goddard Space Flight Centru. “Vidimo neka kolebanja zbog vremenskih promjena i drugih čimbenika koji uzrokuju neznatno pomicanje brojeva iz dana u dan i iz tjedna u tjedan. Ali općenito, vidimo da se smanjuje u posljednja dva desetljeća. Uklanjanje tvari koje oštećuju ozon kroz Montrealski protokol smanjuje rupu.”

Ozonska rupa se događa kada se zaštitni ozonski omotač u stratosferi iznad Južnog pola počne stanjivati svakog rujna. Klor i brom dobiveni iz spojeva koje proizvodi čovjek oslobađaju se reakcijama na polarnim oblacima na velikim visinama. Kemijske reakcije potom počinju oštećivati ozonski omotač kako sunce izlazi na kraju zime na južnoj hemisferi, a najjače se oštećivanje događa iznad Antarktika.

Ozonska rupa bi mogla potpuno zacijeliti do 2050.

Nakon što je NASA objavila podatke koji pokazuju da se ozonski omotač sam zacjeljuje, na temelju stope kojom se smanjuje vjeruju i da bi ozonska rupa mogla potpuno nestati do 2050. godine. Znanstvenici to pripisuju političkoj intervenciji, pametnijem konzumerizmu, ulaganjima u postupno ukidanje CFC-a i Montrealskom protokolu. Ovo dolazi kao odlična vijest u pravo vrijeme, i kao veliko olakšanje, jer brzinom kojom se rupa počela stvarati 80-ih godina činilo se da bi mogla okončati život kakav poznajemo. “Projekcije su sugerirale da će se ozonski omotač urušiti do 2050.”, izjavila je Georgiana Gilgallon s Instituta za budućnost života. “Imali bismo ekosustave u kolapsu, poljoprivredu, genetske defekte.”

Iako ljudske aktivnosti koje uzrokuju zagađenje okoliša i stvaranje stakleničkih plinova su i dalje velika prijetnja i ta borba nije gotova, lijepo je čuti i kako smo na dobrom putu i da ipak ima nade da popravimo nanesenu štetu.