Kada ste posljednji put umočili prst ili ruku u rijeku Savu? Velika većina ljudi to nije učinilo u posljednjih pet godina, a neki zapravo i nikada, zaključio je Vanja Radovanović, voditelj šetnje “Trešnjevka na treći pogled: Sava – Vraćam se, Savo, tebi”.

Šetnju je Vanja nedavno održao za grupu od 44 Zagrepčana, i to u sklopu sada već desetogodišnjeg projekta Mapiranje Trešnjevke, koji je jedan od programa Centra za kulturu Trešnjevka.

Upravo su šetnje jedan od najprepoznatljivijih projekata Mapiranja, a Vanja, inače i voditelj bloga Nepoznati Zagreb, nam kazuje kako mu je najdraže kada ljudima može pokazati nešto nepoznato, nešto što do sada nisu znali.

“A čini mi se da je naša rijeka itekako zanemarena”, govori, dodajući kako previše pažnje na Savu ne obraćaju ni građani Trešnjevke ni grada generalno, ali ni urbanistički plan.

Nepredvidiva rijeka

“Činjenica je da urbanisti nemaju pravo rješenje za to kako uklopiti Savu u urbano tkivo Zagreba. Nesreća je da je ona divljeg karaktera, ima velike oscilacije u vodostaju, i zbog toga i zbog toga ju je teško uključiti u život grada”, govori Radovanović.

Veći dio godine je Sava u svojem koritu, a onda naglo naraste i postane velika i moćna rijeka.

Jedno od potencijalnih rješenja su hidrocentrale koje bi regulirale tok Save i svojim akumulacijskim jezerima smanjile oscilacije nivoa rijeke, govore stručnjaci za energetiku i hidrologiju.

Uz Savu, nastavlja Radovanović, postoji cijeli niz vizura, doživljaja, a ljudi joj toliko rijetko pristupaju.

“Najčešće ju vidimo samo dok prelazimo mostove. No uz rijeku grad dobiva sasvim novu vizuru. Ona ima svoj život, svoje biljke, životinje. Tek nekolicina ljudi koji su prisustvovali posljednjoj šetnji je ikad prije uopće bila blizu Savi, brojni nikada nisu ni sišli s nasipa i približili joj se. Zagrepčani žive daleko od rijeke”, govori naš sugovornik.

Ipak, Sava je nekada bila jedno od glavnih mjesta za rekreaciju u Zagrebu. Ljudi su se tamo kupali, sunčali, družili. Dok danas to češće čine na Bundeku ili Jarunu.

“U okoliš Save se počelo intervenirati na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Razvoj grada jednostavno nije bio moguć zbog čestih plavljenja, pa se počeo graditi nasip. Sava je imala mnoštvo rukavaca koji su išli do grada, čak i do blizine Ilice. Tako da današnji okoliš Save nije posve netaknut. Nedavnu smo šetnju počeli kod okretišta Prečko, a tamo je okoliš, recimo, jako zanimljiv. Jedan dio je šuma, ima mnoštvo poljskih staza i vrtova, zanimljivo je”, govori Vanja.

Kupališta kao važna točka

Izgradnjom nasipa Sava je dobila danas vrlo prepoznatljiv luk.

“Taj luk je obilježje grada koje svi prepoznaju”, kaže Vanja.

Avanturistima savjetuje i šetnju na potezu šumovitog pojasa na relaciji Savska Opatovina-Ljubljanska avenija-Sava, koji krije zanimljive priče.

Pričamo i o savskim kupalištima. Nekada ih je bilo puno.

“Ona su se mijenjala ovisno o vodostaju Save. Najpoznatije je bilo kupalište zapadno od Savske ceste sa Babinjakom, dijelom kupališta koji je bio rezerviran samo za sunčanje za dame”, govori, dodajući kako je na svojem blogu pisao baš o fenomenu tih kupališta.

Spominjemo čistoću Save. Ona je danas, priča Vanja, puno čišća nego što je bila u jednome periodu.

“I za to je zaslužna ekonomska tranzicija, odnosno zatvaranje tvornica. Duž cijelog toka Save su bile tvornice stakla, kemijska industrija, željezare… Danas je, koliko znam, od nekadašnjih zagađivača ostala samo tvornica stakla u Hrasniku, no danas se puno više pazi na zagađenje”, kaže, dodajući kako je Sava dosta bistra i nema miris.

Željeznica promijenila stvari

On je, kaže, fasciniran Savom. I time kako su ona i Medvednica uvjetovale razvoj grada Zagreba.

“Grad je sagrađen na brežuljku radi obrane od neprijatelja, ali i radi obrane od Save. Željeznica je isto smještena tako da bude sigurna od poplava. Trešnjevka i Trnje su dugo bila zanemarena područja grada jer su bila poplavna područja. U njima su živjeli samo oni koji su to morali, kmetovi i seljaci”, priča Vanja, objašnjavajući kako se upravo iz tog razloga Zagreb širio na istok i zapad prije no što su počela obuzdavanja rijeke.

“Tek kad je željeznica prošla tim koridorom, tamo se naselila i industrija, pa su morali i radnici. Svaki je korak posljedica prethodnog, što mi je iznimno zanimljivo”, kaže naš sugovornik.

Smatra da je Sava zaslužila više.

“Meni je najljepša pred zalazak sunca ili rano ujutro. Sa Save se pruža i divan pogled na Medvednicu. Ljudi to nedovoljno koriste”, smatra.

Razgovaramo i o budućnosti rijeke. Uz njezinu obalu planirana je gradnja biciklističke magistrale.

“Ideja je sjajna, a nadam se da će i njezina provedba biti prikladna svojoj svrsi”, govori, dodajući da bi nakon izgradnje takvog koridora sigurno bilo prostora i za oplemenjivanje dodatnim sadržajima.

Prisjeća se i jednog od brojnih idejnih rješenja za oživljavanje Save. Arhitekti su napravili projekt koji bi podijelio Savu na dva toka, postojao bi otok između Trnja i Novog Zagreba, a na njemu bi bili muzeji, institucije…

“To je utopijska zamisao, ali meni se sviđa. Takva bi izvedba produžila centar grada prema jugu. U drugim je gradovima bilo takvih pothvata. Ali realnija je opcija ciljati na neko jednostavnije uređenje nasipa”, govori Vanja.

Prošetajte!

Poziva građane da, posebice sad, u toplim danima, prošetaju uz Savu, otkriju nešto do sada nepoznato.

“Šetnje koje vodimo su idealni način za to jer se ljudi u grupi i pod vodstvom usude više toga. Otići na poljsku stazu, približiti se rijeci. Brojni često odlaze u City Centar, a preporučio bih im da idući put odu i do Savske Opatovine, koja je u blizini. Također, postoji divna plažica blizu bejzbol igrališta na izlazu iz Rekreacijskog centra Jarun. Odite tamo i pogledajte rijeku izbliza. Sjednite, poslušajte kako ona zvuči. Doista je umirujuće”, savjetuje Vanja.

Najavljuje i iduće šetnje u sklopu Mapiranja Trešnjevke. One će se odviti na jesen. Prva po redu bavi se suvremenom izgradnjom u središtu Trešnjevke, a naziv joj je “Dobrodošli u betonski pakao”.

“Cilj joj je pokazati najgore od te nove izgradnje, a u kontrast tome pokazati i dva divna trešnjevačka vrta. U listopadu pak imamo šetnju ‘Tragom iščezlih trešnjevačkih potoka’. Tri su vidljiva, tri su u podzemlju. Proći ćemo njihovim trasama i promišljati kako bi izgledalo da ih tretiramo drugačije”, kaže naš sugovornik.