Rijetka mahovina Takakia uključuje samo dvije vrsta, a obje se nalaze na Tibetanskoj visoravni. Istraživači ih nazivaju “krovovima svijeta“, koji su uslijed klimatskih promjena sve više u opasnosti.
Život na Tibetanskoj visoravni nije nimalo lak. Takakia je osam mjeseci u godini zatrpana snijegom i izložena visokim razinama UV zračenja kada izađe iz svog snježnog pokrivača. Najnovije istraživanje sada proučava kako je mahovina uspjela razviti sposobnost preživljavanja ovakvih ekstrema.
“Geološki vremenski zapisi pomažu nam da pratimo postupnu prilagodbu na život na velikim visinama u genomu Takakia”, objasnio je dr. Ralf Reski sa Sveučilišta u Freiburgu, koji je vodio znanstveni istraživački tim zajedno s dr. Yikun He sa Sveučilišta Capital Normal u Kini.
U studiji također dokumentiraju kako su klimatske promjene značajno promijenile stanište mahovine u samo nekoliko godina.
Najstariji živi fosil
Znanstvenici su bili poprilično iznenađeni kada su pronašli Takakijin oblik u 165 milijuna godina starim fosilima iz unutrašnje Mongolije, otkrivajući da su se genetske promjene koje utječu na oblik razvile prije više od 165 milijuna godina u potpuno različitim uvjetima.
“Iako se genom Takakije tako brzo razvija, morfologija se nije prepoznatljivo promijenila više od 165 milijuna godina,” kaže Reski. “To Takakiu čini pravim živim fosilom.
“Sada smo uspjeli dokazati da je Takakia mahovina koja se odvojila od ostalih mahovina prije 390 milijuna godina, nedugo nakon pojave prvih kopnenih biljaka. Iznenadili smo se kada smo otkrili da Takakia ima najveći poznati broj gena koji se brzo razvijaju pod pozitivnom selekcijom”, kaže He.
Problem stvaraju klimatske promjene
No unatoč stotinama milijuna godina da se prilagode sve ekstremnijim promjenama, klimatske promjene mogle bi stati na kraj ovoj neobičnoj mahovini. Naime, otkako su 2010. počeli provoditi mjerenja Takakijina staništa, istraživači opisuju prosječno povećanje temperature od gotovo pola stupnja Celzijusa godišnje. U međuvremenu, ledenjak u blizini mjesta uzorkovanja se povlači alarmantnom brzinom – oko 50 metara godišnje.
Istraživači primjećuju da je populacija Takakia postala znatno manja tijekom razdoblja istraživanja. Između 2010. i 2021. pokrivenost populacija Takakia smanjivala se za alarmantnih 1,6% godišnje.
