Napušteni industrijski prostori često su veliki problemi u zajednicama. Lokacije koje su nekada generirale proizvodnju i osiguravale radna mjesta nerijetko ostaju napuštena, a potom postaju i zapuštena.

Umjetnici Dubravki Lošić takvi su prostori oduvijek bili zanimljivi. Imala je atelier u skladištu tvornice Radeljević u Dubrovniku, a baš odnedavno radi na novoj lokaciji; dala je život nekadašnjoj tvornici Trikop u Blatu na Korčuli.

Prošlog je tjedna tamo otvorila izložbu “U tranziciji/Depo”, a ujedno je to i prostor u kojem stvara nove radove.

Velika povijest

“Nešto malo o povijesti tvornice tekstilnih proizvoda Trikop u Blatu na Korčuli znam preko usmene predaje. Proizvodnja je započela šezdesetih godina u zgradi koja se nalazi u centru naselja, a sedamdesete godine preseljena je u novoizgrađeni prostor pokraj tvornice Radež, na kraju Blata. Kompleks je dograđivan. Bilo je zaposleno oko 340 djelatnica i desetak djelatnika”, govori nam umjetnica, dodajući kako su se u tvornici stvarali razni tekstilni proizvodi: većinom se radilo o dječjoj odjeći od samta i jeansa, muškim radnim odijelima i nešto malo ženske odjeće.

Tvornica je zatvorena poslije 2000. godine.

“Osjećam veliku privilegiju što sam dobila priliku u njemu organizirati svoj radni prostor”, kaže nam Lošić.

Govori i kako se u prostoru osjeti energija vremena u kojemu se odvijala proizvodnja.

“Meni izgleda kao da se nakon pauze nitko više nije vratio, sve je stalo i ostalo netaknuto… Ali istina je sigurno drukčija”, priča.

Osobna povezanost

Unutrašnjost je opremljena pažljivo oblikovanim drvenim namještajem, gomilom industrijskih strojeva za obradu tekstilnih proizvoda…

“U potrazi za depoom i novim radnim prostorom vlasnik Trikopa d.o.o. ponudio mi je suradnju. Moj prvi dolazak u njega pokrenuo je val emocija jer pomalo podsjeća na obiteljsku radionicu pletenine mojih roditelja. Oni su sa Trikopom šezdesetih godina i surađivali, a zatim povremeno, na određene načine, do kraja osamdeseti. To je bio još jedan znak da odaberem ovaj bivši industrijski prostor koji se nalazi na periferiji Blata na Korčuli za depo i novi atelje”, govori umjetnica.

Kaže kako joj je ideja da u prostoru radi i izložbe došla sasvim prirodno. I prije je priređivala takozvane “Susrete u depou” u svojem bivšem ateljeu.

“U prostoru Trikopa želim razvijati izložbeni prostor i platformu za razna događanja u Blatu”, najavljuje.

Kaže kako prostor nije morala dodatno prilagođavati svojim potrebama.

“Sve se nekako posložilo. Prostor je sam po sebi idealan za stvaranje, izložbe i događanja. Čim sam zakoračila u njega dogodio se poseban odnos. Samo ga trebam razvijati”, priča.

Sirovi materijali

Upravo joj je mjesto na kojem stvara jedna od inspiracija.

“I prostor i sve u njemu. Industrijski strojevi, alati, veliki krojački stolovi, tkanine, igle, konac – niti… neodoljivi su. Baš kao i Korčula i Blato. Mirisi, svjetlo i naslage povijesti Mediterana. Na čestim putovanjima od Dubrovnika do Blata osvježavam gledanje i drukčiji je protok misli. Sve je nadahnjujće”, kaže umjetnica.

Priča nam i o izložbi “U traniziciji/Depo”, prvoj izložbi u ovoj tvornici, koja je otvorena do 27. rujna, a razgledavanje se može dogovoriti uz poziv na broj +385 (0)914391353.

“Na izložbi predstavljam tri do sada neizlagana ciklusa: Suton (2021.), Tondo (2020. – 2022.) i Uspavanka (1992. – 2023.). Oni su poveznice i nastavljaju se na ranije cikuse: Alba Albula, Kiše Pariz i Uspavanka (Rozarij). U svakome od njih koristim različite sirove materijale, obrađujem ih u slojevima vjerujući da će njihove vrijednosti, značenja i simbolika promatrača potaknuti na dijalog. Umnožen, jer je prisutan i dijalog sa zatečenim stanjem dijela tvornice”, kaže Lošić.