Umjesto da svježe voće i povrće kupujemo u jednokratnoj plastičnoj ambalaži, uskoro bi ono moglo biti prekriveno tankim prozirnim slojem tvari koja bi se mogla isprati pod mlazom vode. Riječ je o otkriću američkih znanstvenika koje bi moglo promijeniti svijet.
Smanjila bi se potreba za jednokratnom plastikom, a u kanti za kompost više ne bi bilo dodatne plastike ili pokvarenih komada hrane. Tanka prozirna tvar zapravo je antimikrobni i biorazgradivi pokrivač za hranu u spreju koji se lako ispire vodom, ostavljajući pritom namirnice netaknutima, a istovremeno ih štiteći od kvarenja i oštećenja u transportu.
Plastična ambalaža je ozbiljan globalni problem. Prema podatcima Vijeća za obranu prirodnih resursa (NRDC) godišnje se proizvede oko 300 milijuna tona plastike, što je gotovo ekvivalentno težini cijele ljudske populacije! Od ukupnih 300 milijuna tona, čak pola je jednokratna plastična ambalaža. Inovativni zaštitni premaz, detaljno opisan u studiji objavljenoj u časopisu Nature Food, napravljen je od pululana, jestivog polisaharidnog vlakna za koje američka Uprava za hranu i lijekove kaže da je “općenito priznato kao sigurno”.
Ispitivali sprej na avokadu
Istraživači su koristili avokado za testiranje ovojnice, budući da je to voće sklono neravnomjernom sazrijevanju i brzom propadanju. Kad je došlo vrijeme za uklanjanje ovojnice, mogla se isprati u vodi za nekoliko sekundi, a utvrđeno je da produljuje rok trajanja avokada za 50 posto.
Nisu svi uvjereni da je to sigurno rješenje za problem onečišćenja plastikom. Toksikolog za okoliš Nishad Jayasundara sa Sveučilišta Duke rekao je da je uzbuđen zbog bilo kakvih biorazgradivih alternativa plastici, ali da moramo razumjeti više o samoj metodi odlaganja ispiranjem, tj. pitanjem može li to uzrokovati razgradnju netoksičnih materijala na potencijalno štetne načine.
“Kao toksikologu, primarna mi je pomisao kada god vidimo novosintetizirani proizvod je ‘Znamo li dovoljno o tome?’ Kad smo prvi put razmišljali o plastici, smatrali su je prilično sigurnim molekulama, a onda smo s vremenom shvatili, ‘Oh, zapravo, ne, to nije tako.’ Sada znamo da plastika na svim razinama, bez obzira na veličinu, ima učinke na staničnoj razini, na molekularnoj razini i na razini ekosustava”, rekao je Jayasundara za Scientific American
