Ambalaža je već niz godina u fokusu ekoloških politika i to s dobrim razlogom. Iako su uloženi značajni napori industrije i nastavit će se ulagati u masovno smanjenje ugljičnog otiska, povećanje recikliranja svojih proizvoda i rješavanje nepotrebnog otpada, potrebno je učiniti više. Obveza Europske komisije za smanjenje emisija za najmanje 55% do 2030. i postizanje klimatski neutralnog kontinenta do 2050. naglašava hitnost ubrzanja transformacije naših industrija kako bi se ispunili ti ciljevi. Ovu hitnu situaciju shvatile su europske tvrtke za pakiranje hrane i prehrambenih usluga koje su pozdravile ciljeve Zelenog dogovora Europske komisije i njezin neposredni prioritet preispitivanja pravila postavljenih Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWD). Ključna je revizija pravila koja nisu pratila hitnost djelovanja na klimu i okoliš. Zahtjev europskih tvrtki je jednostavan: revizija PPWD-a mora se prije svega temeljiti na znanosti i dokazima. Pravila se ne bi smjela donositi samo na temelju toga da zadovoljavaju navodna opća očekivanja i mišljenje da je višekratna uporaba u suštini dobra, dok jednokratna nije. Baš suprotno.

Tri jednostavne znanstveno potkrijepljene činjenice mogu se ustvrditi bez ikakvog straha od proturječnosti: jednokratna papirnata ambalaža je obnovljiva, reciklirana i ekološki učinkovita. Jasno je da je to zelenije rješenje od plastične ambalaže za jednokratnu upotrebu; nadmašuje višenamjensku ambalažu u pogledu emisija ekvivalentnih CO2, potrošnje energije i vode, dok papir ima najveću stopu recikliranja (82%) od svih ambalažnih materijala. Ovi rezultati proizlaze iz studije o procjeni životnog ciklusa (LCA) koju je nedavno objavila neovisna istraživačka konzultantska kuća Ramboll – organizacija koju Europska komisija često koristi za provođenje istraživanja o nadolazećoj regulativi i koja je pohvaljena zbog svoje neovisnosti i kvalitete svojih studija.

Uspoređujući ukupni ekološki otisak i jednokratnih i višekratnih spremnika za hranu i piće koji se koriste u restoranima brze hrane, Ramboll je otkrio da u svim hipotetičkim scenarijima jednokratna papirnata ambalaža ima “vrlo značajne” ekološke prednosti u usporedbi s plastičnom u 6 od 9 kategorija utjecaja. Rezultati su bili nedvosmisleni: sustavi za višekratnu upotrebu generiraju gotovo tri puta više emisija ekvivalenta CO2 i troše 3,6 puta više slatke vode od papirnih sustava za jednokratnu upotrebu. Štoviše, zamjena jednokratne ambalaže s posuđem za višekratnu upotrebu u QSR-u diljem Europe bila bi ekvivalentna dodavanju dodatnih milijun benzinskih automobila u smislu emisije CO² i potrošnji slatke vode. To su ogromne brojke. Iako ovi rezultati mogu biti kontraintuitivni nekim europskim potrošačima, a možda i samoj Komisiji, oni ostaju činjenično točni i temelje se na iznimno temeljitoj analizi.

Ovi se nalazi moraju uzeti u obzir u nadolazećoj reviziji PPWD-a i imperativ je da se pravila koja će se usvojiti temelje na istraživanju cjelokupnog životnog ciklusa proizvoda. Tu poziciju ne dijele samo tvrtke za pakiranje hrane i uslužnih djelatnosti te znanstvenici i akademici, već i Europski ekonomski i socijalni odbor (EGSO), koji je u nedavno objavljenim preporukama naglasio da bi se Europska komisija trebala usredotočiti na cijeli životni ciklus proizvoda prije donošenja bilo kakve odluke u vezi s pakiranjem. Europska komisija mora zagovarati rješenja koja postižu najbolji ekološki ishod. Jednokratna papirnata ambalaža je upravo takvo rješenje.