Europska unija postigla je u utorak rano ujutro prvi dogovor o graničnoj carini ugljika. Riječ o političkom dogovoru o zakonu o naplati troškova emisija CO2 na uvoz željeza, čelika, gnojiva, cementa, aluminija i električne energije. Sve tvrtke koje uvoze spomenutu robu u EU morat će kupiti poseban certifikat, a shema je osmišljena kako bi domaće i inozemne tvrtke plaćale jednaku cijenu u cilju dekarbonizacije.

Mohammed Chahim, glavni pregovarač Europskog parlamenta o zakonu, rekao je da će granična carina biti ključna za napore EU-a u borbi protiv klimatskih promjena. To je jedan od rijetkih mehanizama koje imamo da potaknemo naše trgovinske partnere da dekarboniziraju svoju proizvodnu industriju”, poručio je Chahim, prenosi Reuters. Osim dekarbonizacije, cilj carine je spriječiti potkopavanje europske industrije zbog jeftinije robe koja se proizvodi u zemljama sa slabijim ekološkim propisima.

Iako na papiru sve izgleda zeleno i poželjno, ovaj novi zakon izazvao je snažne kritike nekih zemalja. Kina se, primjerice, žestoko usprotivila, a njihova kritika dolazi u vrijeme pojačanih trgovinskih napetosti sa SAD-om zbog subvencija Zakona o smanjenju inflacije za zelene tehnologije. Osim na spomenutu robu, ovaj novi zakon odnosio bi se i na vodik, što nije bilo u izvornom prijedlogu Europske unije, ali su ga neki zastupnici zagovarali u pregovorima. Neki detalji o zakonu, uključujući datum stupanja na snagu, bit će određeni kasnije ovog tjedna u povezanim pregovorima o reformi tržišta ugljika u EU.

Trenutno industrije na području EU nemaju tarifu na CO2 kako bi ih se zaštitilo od strane konkurencije, ali to se planira postupno ukinuti kada se uvede granična tarifa za ugljik, kako bi se uskladila s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Koliko brzo će se to postupno uvođenje dogoditi odlučit će se u narednom periodu. Iz Europskog parlamenta su istaknuli da se na pojedine zemlje ovaj zakon neće odnositi, ali samo za one koje imaju istu politiku klimatskih promjena kao Europska unija. Ovaj novi zakon dio je paketa politika EU-a osmišljenih kao pomoć u izbjegavanju katastrofalnih klimatskih promjena smanjenjem emisija CO2 za 55% do 2030. u odnosu na razine iz 1990. godine.