Istraživači vjeruju da je razorna suša dovela do građanskog sukoba, koji je zauzvrat doveo do političkog kolapsa. Tada su se ljudi povukli u manja i sigurnija naselja. Osim što nam daje koristan uvid u povijest ovog drevnog naroda, nova je studija također i upozorenje o tome kako klimatske promjene mogu brzo izvršiti pritisak čak i na najstabilnije i najuspješnije civilizacije.

“Višestruki izvori podataka pokazuju da su se građanski sukobi značajno povećali, a generalizirano linearno modeliranje dovodi u korelaciju sukobe u gradu sa sušnim uvjetima između 1400. i 1450. godine nove ere”, pišu istraživači u objavljenom radu. “Tvrdimo da je dugotrajna suša eskalirala napetosti suparničkih frakcija, ali naknadne prilagodbe otkrivaju otpornost na regionalnoj razini, osiguravajući da su političke i ekonomske strukture Maja izdržale do kontakta s Europom početkom 16. stoljeća.”

Tim je već imao mnogo povijesnih zapisa s kojima je mogao raditi, a koji su pokrivali promjene stanovništva, suvremenu prehranu i klimatske uvjete. Ti su zapisi dopunjeni novom analizom ljudskih ostataka u potrazi za znakovima traumatskih ozljeda (koje upućuju na sukob). Pojavile su se korelacije između povećane količine oborina i povećane populacije u tom području, te između naknadnog smanjenja količine oborina i povećanog sukoba. Dugotrajna suša tijekom 1400. – 1450. godine najvjerojatnije je dovela do napuštanja Mayapana, kažu istraživači.

Nedostatak vode bi utjecao na poljoprivredne prakse i trgovačke putove, stavljajući pritisak na ljude Mayapana, sugerira studija. Kako je hrane postajalo sve manje, a situacija sve opasnija, ljudi su ili umirali ili se raspršili. U posljednjoj masovnoj grobnici iskopanoj prije nego što je grad napušten, istraživači izvješćuju da su mnogi ostaci vjerojatno pripadali članovima obitelji Cocoma (vođe država) koji su doživjeli nasilnu smrt izazvanu od strane suparničkih skupina i društvenih nemira. “Naša otkrića podupiru legendarni institucionalni kolaps Mayapana između 1441. i 1461. godine, posljedicu građanskog sukoba potaknutog političkim rivalstvom i ambicijom, koji je bio ugrađen u pamćenje naroda Jukateke čija su svjedočanstva ušla u pisane zapise ranog kolonijalnog razdoblja”, pišu istraživači.

Ljudski odgovori na pritiske na okoliš kao što je suša očito su složeni, razlikuju se po regijama i po razdobljima – postoji toliko mnogo čimbenika koje treba odvagati i uravnotežiti kada dođe do razmatranja zašto se povijesno stanovništvo ponašalo na takav način. Kretanje ljudi u druge dijelove poluotoka Yucatán, uključujući uspješne obalne gradove i politički neovisna naselja, pomoglo je kulturi Maja da nastavi napredovati nakon pada Mayapana – i bilo je malo dokaza o bilo kakvom sukobu između ovih regija prije početka španjolske vladavine.

To je dokaz “otpornog sustava prilagodbi čovjeka i okoliša”, kažu istraživači, ali prilagodbe vas mogu dovesti samo do određene točke. Te iste regije, zajedno s ostatkom svijeta, ponovno se suočavaju s klimatskom krizom. “Arheološki i povijesni zapisi vrlo su prikladni za ispitivanje prošlih društvenih učinaka klimatskih kriza tijekom dugoročnih ciklusa”, pišu istraživači. “Područje Maja nudi širinu i dubinu arheoloških, povijesnih i klimatskih zapisa bitnih za proučavanje korelacija između društvenih promjena i fluktuirajućih klimatskih uvjeta.”