Iako vjetroturbine pružaju jedan od najčišćih oblika energije, postoje neki aspekti koji nisu baš tako sjajni. Nažalost, vjetroturbine se inače sastoje od materijala koji se ne mogu reciklirati, a vrlo štetno djeluju i na ptice. Zbog svega toga znanstvenici rade na rješenjima za oboje, a najnovija istraživanja nam nude rješenje za recikliranje lopatica vjetroturbina u, vjerovali ili ne, slatkiše.

Proboj kemijskih inženjera sa Sveučilišta u Michiganu mogao bi biti ključan za recikliranje makar jednog dijela vjetroturbina. Izumili su novu vrstu smole, materijala koji se koristi za oblaganje turbinske lopatice, a koja se može ponovno upotrijebiti za izradu radnih ploča, stražnjih svjetala automobila, električnih alata, sportskih pića, pelena, pa čak i gumenih medvjedića.

Lopatice vjetroturbina se inače izrađuju od stakloplastike (fiberglass) i mogu biti dugačke kao pola nogometnog igrališta. Neke tvrtke su pronašle način za recikliranje stakloplastike, no većina odbačenih lopatica ipak završi na odlagalištima te se smatra da će se problem zbrinjavanja istih vjerojatno samo pogoršati. Zato su se znanstvenici Sveučilišta Michigan State pozabavili problemom otpada od vjetroturbina pronalaskom novog materijala koji nije samo funkcionalan, već se kasnije može reciklirati i prenamijeniti u razne druge korisne predmete pa čak i slatkiše.

Ovi inženjeri su razvili novi oblik materijala za vjetroturbine koji kombinira staklena vlakna s biljnim i sintetičkim polimerima, koji se odnose na duge lance molekula. Kada se lopatice vjetroturbina više ne mogu koristiti, mogu se razgraditi alkalnom otopinom koja proizvodi kalijev laktat, koji se koristi u slatkišima. “Izdvojili smo kalijev laktat koji se koristi za hranu i upotrijebili ga za izradu gumenih medvjedića, koje sam ja pojeo”, rekao je za The Guardian John Dorgan, koautor rada. “Ljepota našeg sustava smole je u tome što je na kraju ciklusa upotrebe možemo otopiti i to je oslobađa iz bilo koje matrice u kojoj se nalazi tako da se može koristiti iznova i iznova u beskonačnoj petlji. To je cilj – kružno gospodarstvo.” Također proizvodi polimetil metakrilat (PMMA), koji se često koristi u prozorima i stražnjim svjetlima automobila.

Ako ne možete zamisliti da biste jeli gumene bombone od recikliranih vjetroturbina samo razmislite o tome kako su svi atomi ugljika isti. “Atom ugljika dobiven iz biljke, poput kukuruza ili trave, ne razlikuje se od atoma ugljika koji je nastao iz fosilnog goriva. Sve je to dio globalnog ciklusa ugljika, a mi smo pokazali da možemo ići od biomase u polju do izdržljivih plastičnih materijala i natrag do prehrambenih proizvoda.”

Osim novih lopatica vjetroturbina, nova smola mogla bi se koristiti za razne druge primjene. Miješanjem smole s različitim mineralima, tim je proizveo kultivirani kamen koji se može transformirati u kućanske predmete, poput radnih ploča i sudopera. Istraživači bi također mogli zdrobiti prikupljeni materijal i pomiješati ga s drugim plastičnim smolama za injekcijsko prešanje, koje se koriste za izradu predmeta poput maski za prijenosna računala i električnih alata.

Nadajmo se da će koncept lopatica od kompozitne smole zaživjeti, što znači da biste nekada u budućnosti mogli grickati nekadašnju vjetroturbinu. A dok ovo rješenje ne postane dostupno, neki gradovi su se snašli na razne druge načine kada je u pitanju recikliranje vjetroturbina. Tako neki gradovi u Danskoj koriste stare lopatice vjetroturbina kao skloništa za bicikle, a u drugim područjima, vjetroturbine se koriste za uzgoj koraljnih grebena, što predstavlja jednostavan način za regeneraciju umirućih ekosustava. Sve ovo dokazuje da postoje razni načini kako nešto ponovno iskoristiti umjesto odbaciti na odlagalište.