Pod veličanstvenim zaklonom stijene, u 19. stoljeću sagrađene su dvije kuće, koje su gotovo cijelo stoljeće služile kao sklonište lovcima i ribarima.
Predstavljajući norvešku seosku arhitekturu, ove drvene kuće nemaju uobičajene krovove jer su graditelji koristili stijenu kao zaštitu od kiše, snijega i vjetra. Kao nastambe korištene su sve do početka 20. stoljeća, kada su ljudi ondje prestali dolaziti zbog nedostatka suvremenih sadržaja. Posljednje stanovnice, dvije sestre, živjele su bez električne energije i tekuće vode. Danas je imanje Helleren u vlasništvu Dalanea Folkemuseuma, koji ih održava, a kao podsjetnik na norveško kulturno naslijeđe, otvorene su i za javnost.
Posjet uključuje razgledavanje unutrašnjosti, a sadašnji vlasnik za posjetitelje je osigurao i parking. Tijekom ljetne sezone, u blizini su dostupne usluge poput toaleta i kioska s osvježenjima.
Imanje Helleren u Norveškoj ne samo što je uvid u prošli način života ljudi u ovim surovim krajevima već predstavlja živopisnu sliku prilagodbe čovjeka okolišu, ukazujući na to kako su ljudi korsitili prirodne resurse za gradnju svojih domova.
