Mjerljivi dokazi koji se odnose na buduće utjecaje klimatskih promjena na afričku baštinu bili su zanemareni i to je potaknulo suradnju međunarodne skupine stručnjaka na novom istraživanju. Cilj istraživanja bio je precizno mapirati fizički opseg lokaliteta afričke baštine pomoću geo-prostornih tehnika, a zatim ih prekriti kartama poplava. Karte se temelje na modelima ekstremnih podataka o razini mora. Rezultat je bila procjena koliko su takva mjesta izložena porastu razine mora i obalnoj eroziji u budućnosti.

Ukupno su mapirana 284 mjesta; 213 prirodnih lokaliteta i 71 kulturni lokalitet. Rezultati pokazuju da je 56 mjesta (20%) trenutačno ugroženo, a do 2050. ovaj će se broj više nego utrostručiti. Među najizloženijim kulturnim lokalitetima su ruševine Tipasa (Alžir), Zona arheoloških nalazišta Sjeverni Sinai (Egipat), Delta Salouma u Senegalu i Kunta Kinteh u Gambiji. Najizloženije prirodne lokacije uključuju Marais de la Mekhada (Alžir), Parc National du Diawling (Mauritanija) i jezero Burullus (Egipat). Bez obzira na strategiju ublažavanja ugljika u nekim će zemljama sve obale biti izložene ekstremnim razinama mora do kraja stoljeća.

Ako ublažavanje klimatskih promjena smanji emisiju stakleničkih plinova s ​​visoke na umjerenu do 2050. godine, broj visoko izloženih mjesta baštine može se smanjiti za 25%. Ovi nalazi motiviraju za financiranja klimatskih promjena kako bi se izbjegli značajni gubitci i štete. Dekolonijalni pristupi kroz istraživanje i praksu također mogu početi rješavati sustavne nejednakosti, prepoznati širinu naslijeđa i ojačati akciju prilagodbe u Africi i globalno.