Čak i prilično mala djeca razumiju osnovne koncepte funkcioniranja prirode i povezanosti bića koja u njoj žive. U jednom istraživanju iz 90-ih godina znanstvenici su ustanovili kako djeca već u dobi od pet godina uspijevaju razumjeti jednostavnu povezanost hranidbenog lanca, priča nam psihologinja Mirna Vuksanović. Djeca jasno znaju kako određene vrste trebaju jedni druge da bi preživjeli, a to razumijevanje raste što su oni stariji. U dobi od devet godina djeca jasno mogu shvatiti posljedice izumiranja jedne vrste na razvitak druge.

“Starija djeca u dobi od 16 godina u stanju su potpuno elaborirano opisati više od jedne posljedice koja se javlja kao nusprodukt poremećaja bio raznolikosti. Upravo razvitkom mreže razumijevanja međuovisnosti i znanja o svijetu otvaramo djeci put da u svoja rješenja ugrađuju senzibilnost za očuvanje planeta”, govori ova stručnjakinja.

Mišljenja su više od informacija

Brojni su, kaže, načini da djeci, posebice onoj mlađoj, približimo temu klimatskih promjena.

“To možemo raditi kroz bajke, crtiće, predstave, razgovore, ali najviše kroz svakodnevne situacije koje ostavljaju velik trag u oblikovanju djetetovog stava prema sebi i svijetu. Svojim primjerom trebamo poučiti djecu kako stvoriti navike koje potiču očuvanje planeta i učiti ih da sami stvaraju zelena rješenja za probleme s kojima se susreću”, savjetuje psihologinja.

Naglašava kako treba imati na umu da ljudi svoja mišljenja ne stvaraju samo na temelju informacija.

“Ona su neizbježno produkt kombinacije naših emocija, vrijednosti i stavova koje zastupamo. Važno je prilikom razgovora s djecom preispitati u kojoj mjeri smo i sami zabrinuti i koliko nama samima stvara stres ta tema. Na taj način bolje ćemo moći kontrolirati koje emocije prenosimo na dijete”, priča, pa nastavlja:

“Često se na takve razgovore odlučujemo potaknuti nekim globalnim događanjima koje u nama probude osjećaj uznemirenosti ili bespomoćnosti pa se odlučimo podučiti djecu kako bismo i sami imali osjećaj da nešto činimo po tom pitanju. Ipak, kao i svakoj kompleksnoj temi i problemu, bolje je pristupiti im kad se emocije slegnu i naš racionalni dio mozga ponovno preuzme kontrolu, jer što je dijete mlađe u većoj mjeri upija našu emociju nego što razumije i pamti naše riječi”, kaže Vuksanović.

Važnost osjećaja sigurnosti

Svaka dobna skupina ima svoje prosječne potrebe i kapacitete razumijevanja svijeta oko sebe. No, naravno, svako je dijete posebno i nije nužnost da se ponaša točno tako kako bi se od njega očekivalo zbog njegove dobi. Zato je važno slušati djecu i prepoznati kada oni pokazuju interes za temu ekologije i klimatskih promjena i u kojoj mjeri mogu razumjeti ono što mu govorimo.

“Predškolskoj djeci je izuzetno važno održati stabilan osjećaj sigurnosti te održati osjećaj da će se odrasli za njih pobrinuti, stoga je u razgovoru s njima prijenos zabrinutosti i stresa vezanog za klimatske promjene potrebno kontrolirati i objasniti djeci da što god da se događa odrasli su tu i smišljaju rješenja. Ono na što se trebamo fokusirati u toj dobi je da naučimo djecu o povezanosti i međuovisnosti čovjeka i planeta i kako sve naše ponašanje utječe na planet, ali i kako je planet taj koji nama daje sve za život”, priča.

Pri tome stavlja naglasak na osvješćivanje toga što njihovo ponašanje radi planetu. Predlaže da se djeci takve stvari pokažu i u praksi, primjerice popravkom ili prenamjenom igračaka umjesto njihova bacanja.

“Ono što djeca nauče u ranoj dobi uvelike određuje smjer razmišljanja koji će kasnije imati, zato se trebamo držati optimizma i naučiti djecu da se problemu o klimatskim promjenama treba pristupiti s orijentiranosti ka rješenjima”, kaže psihologinja.

Ispravak netočnih informacija

Što je s nešto starijom djecom?

“Djeca u osnovnoškolskoj dobi u puno su većoj mjeri izložena informacijama iz svijeta. Imaju svoje izvore koji su često neprovjereni i zbog toga je važno dopustiti im da nam kažu što znaju o onome o čemu želimo razgovarati i slušati što je to o čemu oni žele razgovarati. Kada se dotičemo teme o klimatskim promjenama s djecom osnovnoškolske dobi važno je uvažiti djetetove pokušaje da se informira, ali i ispraviti netočne informacije s kojima raspolaže. Možemo im ponuditi neke nove izvore na istu temu za koje smo utvrdili da na kvalitetniji način pristupaju temi o klimatskim promjenama”, priča.

Vuksanović kaže da je poželjno i važno pričati o emocijama koje se javljaju na temu klimatskih izazova.

“To je tema koja kod djece izaziva jake emocionalne reakcije, posebice zbog osjećaja bespomoćnosti, potrebno je inicirati razgovore o njoj i imenovati osjećaje koji se javljaju. Na taj način otvaramo i puteve da se s tim osjećajima nešto može napraviti. Ukoliko se dijete osjeća tužno zbog klimatskih promjena možemo ga utješiti, ponuditi mu neke informacije koje prikazuju optimističnu stranu ili učiniti neku promjenu koja može postaviti temelje da stvari krenu u drugom smjeru”, priča, dodajući kako negativne emocije ne treba izbjegavati.

“One su normalan dio razvoja, no ono što trebamo je naučiti djecu kako se nositi s njima. Djeca će sigurno osjetiti zabrinutost u nekom trenu, a na nama je da ih naučimo kako svoju zabrinutost izraziti, a zatim i potražiti način da se ona kanalizira u rješenja, angažiranosti i u konačnici da se bespomoćnost koju osjećaju zamjeni idejom da postoje stvari na koje mogu utjecati i na koje se bolje fokusirati od onih na koje ne mogu”, tumači.

Učenje kroz slikovnice

Važno je djecu uliti i o pouzdanosti informacija, kritičkom osvrtu na iste i donošenju presuda o istinitosti istih temeljenog na logici vlastitog uma.

“Tehnologija je danas neizbježno predominantan faktor u njihovom životu i kako ona ne bi ovladala njima i njihovim osjećajima moramo naučiti djecu da upoznaju karakteristike iste i koriste tehnologiju i informacije kao alat jer u suprotnom oni postaju alat te iste tehnologije, ali to je još veća tema za neke druge prilike”, sumira psihologinja, koja ovu temu zaključuje književnim preporukama koje mogu biti korisne za razgovor s djecom.

“Za kraj bih preporučila neke zaista dobre slikovnice za najmlađe o klimatskim promjenama koje sam i sama dobila na preporuku od odgojiteljice Ivane Grbeše kojoj su one glavni alat komunikacije poruka koje želi prenijeti djeci: ‘Greta i divovi’, ‘Klimatske promjene – O čemu je riječ?’, ’50 jednostavnih stvari koje djeca mogu učiniti za spas Zemlje’, ‘Priče za spas planeta’, ‘Energija i ja’, ‘Učimo poštivati prirodu'”, nabraja.