Trenutno postoje velike razlike među državama članicama, jer neke, poput Njemačke i Danske, već premašuju cilj postavljen u Direktivi o jednokratnoj upotrebi plastike, a druge, poput Francuske i Mađarske, debelo zaostaju.
Maria Spyraki, grčka zastupnica Europskog parlamenta, rekla je da zemlje trebaju “ubrzati” i imati više političke volje za promjenom.
Jedno od rješenja koje je industrija predložila za postizanje cilja do 2025. godine su sheme povrata depozita (DRS), gdje javnost plaća više za proizvod, a dodatak im se vraća kad ambalažu odnesu u automat za recikliranje.
Nadamo se da će se čistiji polietilen tereftalat (PET) – visokokvalitetna plastika koja se koristi za hranu i piće – vratiti proizvođačima, poboljšati stope recikliranja i smanjiti količinu morskog otpada, od čega je 80% plastike. Međutim, države članice suočene su s velikim organizacijskim izazovom da uvedu sheme povrata depozita i natjeraju ih da isto rade do 2025. godine.
“Provedba je skupa. To mora biti jako dobro organizirano. Kad bude funkcionirao vrlo dobro, dobit ćete povrat svoje investicije ”, rekao je Philippe Diercxsens, menadžer za zaštitu okoliša u Danone Watersu, koji je govorio na nedavnom mrežnom događaju EURACTIV.
Ako uspije, industrija bi mogla postati kružna prije 2029. godine, istaknuo je, dodajući međutim: “Mislim da u nekim zemljama nedostaje političke volje za uvođenje DRS-a. To nije lak sustav. To zahtijeva puno organizacije.”
Države članice morat će do 2025. organizirati prikupljanje 90 posto jednokratnih plastičnih boca za napitke, primjerice putem programa povratne naknade. Rješenja poput shema povrata depozita vjerojatno će postati potrebna nakon usvajanja smjernice za jednokratnu uporabu plastike. Zemlje koje 2025. godine nisu ispunile ciljeve od 77% možda će trebati primijeniti sustav kako bi ispunile cilj za 2029. od 90%.
“Svi se moramo probuditi da bismo dosegli tih 90%”, rekao je Diercxens. No Larissa Copello de Souza, kampanja za Zero Waste Europe, rekla je da sheme prikupljanja otpada riskiraju da budu “zaključane” u neučinkovit sustav. “DRS sam ne može riješiti problem otpada”, upozorila je. Za nju je ponovna upotreba najvažniji korak. Rekla je: “Ako možemo imati sustav u kojem koristimo ovu bocu i vratimo je tako da se opere i napuni, to je najučinkovitije što možemo imati.” To je “win-win situacija” za tvrtke i potrošače, dodala je.
Souza je rekla da želi da se sheme povrata depozita dodatno usklade u cijeloj EU kako bi se osigurala veća dosljednost, izbjegla prekogranična pitanja i omogućilo više tvrtki da sudjeluju. Diercxens je ipak bio skeptičniji prema usklađivanju. Različiti su se sustavi pokazali učinkovitima u različitim zemljama, ustvrdio je, rekavši da Njemačka i Danska imaju visoku razinu recikliranja pomoću shema povrata depozita, dok Belgija i Švicarska imaju sličan uspjeh sa sustavima proširene odgovornosti proizvođača.
Budući da je zakonodavstvo o plastikama za jednokratnu uporabu direktiva, državama članicama daje autonomiju da pronađu svoj način da ga ispune, što čini malo vjerojatnim postojanje usklađenog sustava.
Harmonizirani programi predloženi su u cijelom sektoru otpada, ali skok ka većoj standardizaciji u cijeloj EU bio bi značajan, s obzirom na to da zemlje poput Francuske imaju različite sustave otpada u vlastitim regijama. Govoreći na prethodnom događaju, Mattia Pellegrini, visoki dužnosnik u direkciji za okoliš Europske komisije, rekao je da razlike između sustava otpada znače “da mnoge stvari koje je moguće reciklirati završe u smeću”. Kritičari shema povrata depozita također kažu da to stavlja teret na potrošače da recikliraju umjesto industrije. Iako se Komisija, industrija i pregovarači slažu da su sheme povrata depozita dobar korak, na državama članicama je da sustave učine jednostavnim i razumljivim za potrošače.
Svaka priča, pa tako i ova, ima svoje lice i naličje. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) u industriji plastike i gume 2018. godine u 700 tvrtki radilo je 8200 radnika. Od 1990. do 2018. godine proizvodnja se povećala za 50 posto. Plastiku u vrijednosti od 437 milijuna kuna Hrvatska je izvezla prije dvije godine. Osim toga, HKG je objavio podatke koji pokazuju da je analiza europskog udruženja PlasticsEurope pokazala da bi, u slučaju da se ukine plastična ambalaža za hranu, težina pakiranja iznosila četiri puta više, 50 posto bi iznosila potrošnja energije te bi bilo 60 posto više otpada i dvostruko više emisije stakleničkih plinova.
Kako će se Hrvatska prilagoditi EU direktivama ostaje nam da osluškujemo i čekamo 3. srpnja ove godine kada nas svakako očekuje zabrana pojedinih proizvoda poput slamki, plastičnih čaša, tanjura i sličnih proizvoda.
Izvor: www.euractiv.com
