Suočeni smo s krizom otpada, s prepunim odlagalištima i planinama “recikliranog” otpada koji se baca u zemljama u razvoju. Ambalaža za hranu glavni je izvor ovog otpada, što je dovelo do industrije “ekološki prihvatljivih” spremnika za hranu i piće za višekratnu uporabu za koje se predviđa da će vrijediti 21,3 milijardi funti diljem svijeta do 2027. godine – što je dvostruko više od vrijednosti od 9,6 milijardi funti za 2019. godinu. No, iako se može činiti da je ponovna upotreba istog spremnika bolja od stalne kupovine novog jednokratnog, nedavno istraživanje tvrdi da bi spremnici za višekratnu upotrebu mogli biti gori za okoliš od onih za jednokratnu upotrebu. Istraživanje ističe da spremnici za višekratnu uporabu moraju biti jači i izdržljiviji da izdrže višekratno korištenje te se moraju čistiti nakon svake uporabe, što znači da troše više materijala i energije, povećavajući njihov ugljični otisak.

Istraživanje je htjelo dobiti odgovor na pitanje koliko puta morate ponovno upotrijebiti spremnik kako bi bio ekološki prihvatljiviji izbor, u kontekstu prehrambene industrije. U obzir su uzeli tri najčešće korištene vrste jednokratnih posuda za hranu za van: aluminij, polipropilen (PP) i ekstrudirani polistiren (općenito poznat kao stiropor, ali ispravno označen kao EPS). Znanstvenici su ih sporedili s uobičajenim posudama za hranu od polipropilena za višekratnu uporabu, popularnim među ekološki osjetljivim potrošačima. Rezultati su pokazali da su navodno posude od stiropora daleko najbolja opcija za okoliš među posudama za jednokratnu upotrebu. To je uglavnom zbog njihove upotrebe samo 7,8 g sirovina u usporedbi s 31,8 g PP spremnika. Također, za proizvodnju im je potrebno manje električne energije u usporedbi s aluminijskim spremnicima.

Čak bi se i spremnik za višekratnu uporabu morao ponovno koristiti između 16 i 208 puta kako bi njegov utjecaj na okoliš bio jednak utjecaju jednokratne posude od stiropora. Procijenili su 12 utjecaja na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa kontejnera za hranu. To uključuje doprinos kontejnera globalnom zatopljenju i kiselim kišama, njegovu toksičnost za ljude i prirodne ekosustave te učinke na ozonski omotač. Uzimajući to u obzir, istraživači kažu da biste morali ponovno upotrijebiti kontejner 16 puta kako biste “suzbili” utjecaj posude za jednokratnu uporabu na zagađenje zraka i 208 puta kako biste suzbili utjecaj potrošnje resursa. Što se tiče ugrožavanja prirodnih krajolika, spremnici za višekratnu uporabu uvijek su lošija opcija, bez obzira na broj korištenja, zbog električne energije potrebne za zagrijavanje vode za njihovo pranje. To je zahvaljujući emisiji tvari poput teških metala u proizvodnji električne energije, koje su otrovne za mnoge organizme na kopnu. Za šalice kave zabilježeni su slični rezultati, a jedno je istraživanje zaključilo da je potrebno između 20 i 100 upotreba šalice za višekratnu uporabu kako bi se nadoknadila veća emisija stakleničkih plinova u odnosu na šalicu za jednokratnu upotrebu.

Alternative

Uobičajena kritika upućena posudama od stiropora je da se trenutno ne recikliraju. Iako je tehnički moguće, niska gustoća stiropora (koji sadrži 95% zraka) znači da je potrebno sakupiti i komprimirati ogromne količine prije nego što se otpremi u tvornicu za reciklažu, pa je recikliranje stiropora ekonomski zahtjevno. Međutim, otkrili smo da bi se povećanjem stope recikliranja za tri vrste jednokratnih kontejnera na razinu cilja EU-a za recikliranje ambalažnog otpada do 2025. (75% za aluminij i 55% za plastiku) njihovi utjecaji smanjili za 2% do 60% . To uključuje godišnji pad emisije ugljika ekvivalentan uklanjanju 55.000 automobila s ceste. To ne znači da je ponovna upotreba spremnika uvijek lošija za planet. Moramo samo biti realni u pogledu broja ponovnih upotreba koje su potrebne da bi se postigao ekološki smisao. No ponovna upotreba značajan je izazov za industriju optimiziranu za potrošnju u pokretu. Osim ako je to vrlo prikladno ili im se nudi poticaj (kao što je povrat novca), korisnici vjerojatno neće nositi prazne spremnike dok ih ne vrate ili ponovno upotrebe. Također postoje mogući problemi s odgovornošću za trovanje hranom i unakrsnu kontaminaciju alergenima pri ponovnoj upotrebi spremnika. Unatoč tome, višekratne posude uspješno se koriste u prehrambenoj industriji, kao i kod shema kutija za višekratnu uporabu poput reCIRCLE u Švicarskoj. Međutim, ovakvi sustavi zahtijevaju znatna ulaganja, osobito kako bi se korisnicima pomoglo vratiti kontejnere.

Šira slika

Nažalost, kontejneri za jednokratnu uporabu za van često zagađuju prirodu. Gotovo polovica plastike koja zagađuje svjetske oceane nastaje zbog “posuda za van”. No umjesto zabrana posuda za jednokratnu uporabu, bolje rješenje za okoliš moglo bi biti poticanje prehrambenih tvrtki da ulažu u učinkovitije sustave recikliranja u cijelom svijetu. Zaključak? Pojedinačni izbori pakiranja imat će ograničen utjecaj sve dok cijelom sustavu bude potrebna potpuna obnova. Na primjer, potrošač bi se mogao odlučiti za spremnik za kompostiranje, ali to neće pomoći ako na njihovom području nema industrijskog pogona za kompostiranje. Vrijeme je da dizajn ambalaže prebacimo s proizvoda fokusiranog na pružanje maksimalnih značajki i funkcionalnosti na korisnike. Pritom fokusirajući se na poboljšanje života kupaca suosjećajući s njihovim željama za čišćim svijetom. To znači povezivanje ekološki prihvatljivih materijala i materijala s niskim utjecajem s infrastrukturom za otpad koja cijeni ponašanje ljudi i osmišljena je kako bi im pomogla u održivom životu. Kad se zajedno nastoje postići pogodnost i održivost, svi pobjeđuju.