Postoje mjesta diljem svijeta koja posjetitelje ne ostavljaju ravnodušnima, a za neka od njih bismo rekli da pobuđuju i negativne osjećaje, odnosno zastrašujuća su. Osjećaj jeze i straha, koji bude u nama, nije samo zbog nekih neobičnih prirodnih obilježja, neka od tih mjesta su i ljudi, svojim djelovanjem, učinili zastrašujućima.
Prema analizi web platforme Quora, koja je nešto poput online mjesta za razmjenu informacija i iskustva, sljedećih pet mjesta ubrajaju se u najzastrašujuća mjesta na našem planetu. Pa, da vidimo zbog čega su ih korisnici, algoritam ili oni koji su osobno bili ondje, stavili u ovu kategoriju „zastrašujućih“.
Jezero puno ljudskih kostura
Godine 1942., šumski je čuvar, planinareći blizu indijskog jezera Roopkund, koje se nalazi na 5029 m nadmorske visine u Himalaji, naišao je na zapanjujuće otkriće: oko plitkoga, zaleđenog jezera bile su postavljene ljudski kosturi.
Kad je došlo ljeta i led se otopio, otkrivene su još stotine kostura, neki s mesom i kosom, koji se još nisu bili raspali. Nitko, od lokalnog stanovništva, antropologa ni vlasti nije znao odakle toliko kostura u jednom visokogorskom jezeru. Bilo je raznih teorija, od neke epidemije, preko klizišta do ritualnih samoubojstava, ali nijedna tada nije potvrđena. Tek je ekspedicija iz 2004. uspjela ponuditi nekoliko odgovora. Kosturi datiraju iz 9. stoljeća, a pronađeni su s prstenovima, kopljima, kožnim cipelama i bambusovim štapovima. Kratke, duboke pukotine u lubanjama sugerirale su da su svi umrli na isti način, od udaraca u glavu zaobljenim predmetima, a ne oružjem.
Svih 200 do 300 osoba, zaključili su znanstvenici, umrlo je od tuče biblijskih razmjera. Naime, tuča veličine loptice za kriket, tvrde poput željeza, udarala je u glavu i ramena skupini hodočasnika i njihovih nosača, koji su putovali ovim područjem. Zarobljeni u dolini, bez mjesta na koje bi se mogli sakriti, svi su smrtno stradali od prirodne nepogode.
Otok zmija
Brazilskome otoku Ilha da Queimada Grande, koji se nalazi 33 km od države Sao Paulo, zabranjen je posjet jer je krcat zmijama otrovnicama. Otok zmija, kako se još naziva, stanište je 4000 otrovnih Bothrops insularis, također poznatih kao zlatne zmije, kritično ugrožene vrste koja je ostala zarobljena na otoku kada došlo do porast razine mora.
Brazilska je mornarica za javnost zatvorila još 1920-ih kako bi zaštitila zmije od ljudi, ali i kako bi ljude zaštitila od smrtonosnih zmija. Ove zmije mogu narasti više od pola metra, a njihov otrov topi ljudsko meso. Prema nekim procjenama, na svaki kvadratni metar otoka dolazi jedna zmija.
Hram u kojem žive štakori
Religijsko i turističko odredište, indijski hram Karni Mata, mjesto je i štovanja, ali i posjetiteljima koji su malo gadljiviji, zgražanja. To je zato što slavni hinduistički hram vrvi tisućama štakora. Hram štakora, koji se nalazi duboko u pustinji Thar u Radžastanu, udomljuje oko 20.000 crnih štakora koji se onuda slobodno šeću. Tisuće vjerskih hodočasnika, ali i znatiželjnih turista, svake godine posjećuju hram željni blagoslova svetih štakora.
Prema lokalnoj legendi, kada se posinak hinduističkog božanstva Karni Mata utopio u jezeru, Karni Mata je zamolio boga smrti Yamu da ga oživi. Yama je na kraju popustio, ali samo pod uvjetom da se posinak i sva njegova kasta reinkarniraju u štakore.
Štovatelji i hramski čuvari hrane štakore mlijekom, žitaricama, ljuskama kokosa i posebno pripremljenim slatkišima. Budući da se kaže da hrana koju su štakori grickali donosi sreću, neki vjerski hodočasnici čak jedu i ostatke hrane.
Vrata pakla
Godine 1971. skupina sovjetskih znanstvenika postavila je platformu za bušenje kako bi procijenila ono za što su mislili da je naftno polje usred turkmenistanske pustinje Karakum.
Zapravo, tlo ispod platforme bilo je golemo polje prirodnog plina, koje se urušilo krater, progutavši platformu i njihov kamp. U strahu od širenja otrovnog plina metana, znanstvenici su zapalili krater, otvarajući paklenu jamu tik pod svojim nogama. No nadali su se da će plinovi izgorjeti za nekoliko dana ili tjedana.
Bilo je to prije četiri desetljeća. Danas, 70 metara širok i 30 metara dubok krater i dalje gori, a lokalno stanovništvo ga zove “Vrata pakla”.
Horor otok s lutkama
Samo zbog jedne tragične ljudske nesreće, prekrasni vrtovi meksičkog Isla de las Munecas sada izgledaju kao iz strašne noćne more.
Prema lokalnoj legendi, prije nekoliko desetljeća jedna se djevojka utopila u kanalima Xochimilco izvan Mexico Cityja. Mučen što nije mogao spasiti djevojčicu, skrbnik otoka, Don Julian Santana Barrera, počeo je vješati lutke u znak sjećanja na nju.
Tijekom godina stabla su se popunila unakaženim dijelovima lutaka i odsječenim glavama koje trunu na vlažnom zraku. No čudno je što se nitko nije dosjetio kako bi trebalo ove plastične nakaze maknuti s predivnog otoka, nego ovdje čak dolaze posjetitelji, koji i sami postavljaju svoje potrgane lutke u znak spomena na neku unesrećenu djevojku koju nikad nisu sreli.
