Mnogi izvori potvrđuju da je Nizozemska imala veliku pseću populaciju još od 19. stoljeća, kada se posjedovanje psa smatralo statusnim simbolom. Međutim, u istom tom razdoblju došlo je do izbijanja epidemije bjesnoće među psećom populacijom što je rezultiralo napuštanjem pasa iz straha od moguće zaraze za čovjeka. Još od tada Nizozemska vlada je kroz povijest na razne načine pokušavala riješiti ovaj problem.

‘Adopt don’t shop’

Prve mjere koje su urodile plodom su bile obavezna kastracija i sterilizacija te veterinarska skrb za svakog psa, a sve je financirala država. Nakon što su ovakve akcije pokazale rezultate, došlo je do mijenjanja zakona. Novi zakon je propisivao visoke novčane kazne pa čak i kazne zatvora za zanemarivanje i zlostavljanje ljubimaca. Metoda CNVR (Collect, Neuter, Vaccinate, and Return), koja se provodila kroz nacionalni program sterilizacije, u potpunosti je uspostavila kontrolu nad populacijom pasa lutalica bez ijedne bespotrebne eutanazije.

Ono što je najviše doprinijelo zbrinjavanju postojećih pasa lutalica su bile kampanje za udomljavanje pasa lutalica koje su podržali gotovo svi građani, tako prema neki izvorima postoje informacije da je nakon ovih kampanja čak 90% stanovništva udomilo psa lutalicu. Osim toga propisani su i veći porezi za kupnju pasa iz uzgoja, čime se građane dodatno potaklo na udomljavanje. Još jedna akcija kojom su Nizozemci pokazali da se zaista brinu za svoje ljubimce je svojevrsna policija za životnije “Anima Cops”, koja je zadužena za brigu i provjeru uvjeta u kojima životinje žive, kao i to da su dobrodošli u većini restorana, trgovina i sličnih objekata.

Tekst preuzet s www.fashion.hr