“Kućni ljubimci” proslavili 33. rođendan, a zahvaljujući emisiji spašeno je više od 100 000 životinja

GREEN_300_listici_sredina

Intervju s njezinim autorom

Kada je 1982. godine Antun Ponoš iz Slavonije došao u Zagreb studirati veterinu nije ni slutio kako bi jednog dana mogao postati omiljeno televizijsko lice. I to ne samo zbog ugodnog glasa i simpatičnosti kojima nas inače voditelji osvajaju, nego i zbog njegovog nesebičnog i humanog pomaganja nezbrinutim životinjama. Produkt toga je i emisija "Kućni ljubimci" za koju rijetko tko ne zna, a u svom 33-godišnjem radnom stažu pronašla je dom stotinama tisuća životinja, no tu ne planiraju stati.

Vikend je. Jutro. Ležimo zavaljeni u naslonjač, a na televiziji se čuje pjesma Tine Turner “Simply the best” i već na prvu znaš o čemu je riječ. Znaš da ćeš sljedećih minuta biti očaran, ali i tužan zbog svih onih slatkih životinjica koje traže svoj dom. Ovako otprilike započinje priča gotovo svačije mladosti kada se prisjećamo početaka emisije “Kućni ljubimci”.

U siječnju je proslavila svoj 33. rođendan, a kroz ovaj dugi radni staž vjerno ju i dalje vodi njezin autor Antun Ponoš koji je i njezin montažer, voditelj i snimatelj pa s pravom možemo reći kako on naprosto živi ovu emisiju. Kako i ne bi kad je zahvaljujući njoj spašeno stotina tisuća životinja, na stotine njih je pronađeno i vraćeno vlasnicima, a upravo su “Kućni ljubimci” u počecima bili ono što su udruge danas – glas koji ih štiti i spašava.

Vremena su se možda promijenila, no “Kućni ljubimci” i dalje imaju jednaku misiju s autorom na čelu koji nam je u intervjuu otkrio kako je uopće došla ideja za emisiju, kako se ona u ovih 33 godine mijenjala, što je njega naučila te koje su one najljepše priče koje ga vežu uz nju.

Emisija Kućni ljubimci ovog je siječnja proslavila 33. godinu emitiranja. Dug je to staž, iskrene čestitke, koliko se ona mijenjala kroz godine? Prije svega, ona se u počecima i zvala drugačije…

Hvala vam na čestitkama! Emisija posvećena kućnim ljubimcima počela se emitirati 20. siječnja 1990. i u početku se zvala “Pomozi mi“. Nakon godinu i pol promijenili smo naziv u “Kućni ljubimci“. Od samog početka, bila nam je želja pomagati nezbrinutim životinjama u njihovu udomljavanju, što radimo i danas, nakon 33 godine emitiranja. Nakon nekoliko emitiranih emisija, u kojima smo kao glavnu temu imali udomljavanje nezbrinutih životinja, polako smo uvodili i sve druge teme.

U protekle 33 godine, donoseći zanimljivosti iz svijeta kućnih ljubimaca kroz uspješan spoj edukativnih i zabavnih sadržaja, emisija “Kućni ljubimci” stekla je velik broj poklonika svih uzrasta. Zaštitni je znak emisije oglašavanje izgubljenih i nađenih životinja, čime emisija “Kućni ljubimci” i HRT izravno pomažu u njihovu udomljavanju i zbrinjavanju. U emisiji je zbrinuto više od 100.000 životinja, a stotine su pronađene i vraćene svojim vlasnicima.

Emisija Kućni ljubimci i HRT dugogodišnjom suradnjom na usluzi su gledateljima koji mogu uvijek očekivati pomoć i suradnju. HRT neprestanim emitiranjem emisije Kućni ljubimci nudi vrijedan sadržaj koji gledatelji vole i promiče vrijednost humanog postupanja prema životinjama.

Vi ste njezin autor, ali i urednik i voditelj, kako ste došli na ideju oko stvaranja ove emisije uz koju su generacije rasle i vjerno ju pratile i još uvijek prate?

Došavši iz Slavonije u Zagreb 1982. godine, studirati veterinu, primijetio sam da je u gradu velik broj napuštenih životinja o kojima nitko ne vodi brigu i koje su prepuštene same sebi. Počeo sam ih zbrinjavati tako da sam ih dovodio u stan i liječio ako su bile bolesne. Kao apsolvent veterine, svakodnevno sam imao priliku gledati ljude kako na Veterinarski fakultet dovode životinje te ih se iz raznih razloga žele riješiti. To me je uvijek žalostilo i nisam ih nikad mogao ostaviti u prostoru u kojem su čekale uspavljivanje pa sam ih nosio kući te ih njegovao i liječio. Lijepio bih obavijesti po stupcima, nazivao radiostanice i tako ih udomljavao. Tako sam počeo udomljavati životinje i polako si punio stan onim napuštenima ili, bolje rečeno, onima koje su ostavili nemilosrdni ljudi. Kako su bile sve brojnije u mom stanu, shvatio sam da moram nešto poduzeti kako bih ih brže udomljavao.

Godine 1989., na prostoru Zagrebačkog Velesajma, pojavila se Z3 lokalna televizija koja je svojim kanalom pokrivala Zagreb i okolicu. Program je bio ispunjen glazbom, putopisima, dokumentarcima i zabavnim emisijama. U programu se emitirala i emisija “Halo Bing” u kojoj je bilo moguće oglašavati i prodavati sve što se poželi. Tada sam imao novi motorić TORI koji mi više nije bio potreban i odlučio sam ga oglasiti za prodaju. Sjećam se, bila je subota, dovezao sam motorić i snimili smo oglas za prodaju, a on je išao u emitiranje u ponedjeljak. No, ja sam se vratio u nedjelju te pitao “Tko je tu glavni?”. Obratio mi se glavni urednik Velimir Đuretić kojem sam iznio svoju ideju o tome kako bih volio raditi emisiju o životinjama, pomogati im i udomljavati ih. Odmah sam dobio termin u prvu subotu, 20.01.1990. i krenuo!

Kakva je situacija danas, je li se kroz medijske kampanje, emisije poput vaše, osnivanje udruga za zaštitu životinja ikako promijenila situacija glede napuštenih ljubimaca, zlostavljanih životinja ili nažalost “tapkamo” na mjestu?

Tijekom svih ovih godina emitiranja puno se toga promijenilo u korist životinja. Danas imamo brojne udruge za zaštitu životinja i pojednice koji im pomažu u zbrinjavanju. Svijest ljudi o važnosti brige o životinjama promijenila se, a dobili smo i Zakon o zaštiti životinja, tako da mogu reći da smo puno toga, uz potporu medija koji su od početka pratili i podržavali emisiju, zajedno učinili za dobrobit životinja.

Koliko vi kao osoba učite kroz ovaj format?

Nakon 33 godine emitiranja, još uvijek učim i iznenađujem se što postoje isti problemi kao i kada smo počeli s emitiranjem. Time prvenstveno mislim na ljude koji nisu pratili emisiju i dalje se ponašaju nehumano prema životinjama i čine im zlo i štetu. Da biste mogli raditi takav televizijski posao, morate se nositi s puno situacija koje vas rastužuju, ali i znati kako ih prebroditi i ne dopustiti da posustanete u svom naumu. Uz druge, lijepe primjere pomoći životinjama i upoznavajući ljude, istomišljenike, užitak je raditi taj posao, koji traži da se svakodnevno educirate i u tehničkom smislu jer cijelu emisiju sam snimam i montiram.

Jeste li upravo kroz ovu emisiju zavoljeli/upoznali neke životinje koje su vam možda do tad bile strane?

Kao i gledatelji koji prate emisiju, svakodnevno sve više i više upoznajem životinje i divim se tomu koliko su plemenite i drage. Radeći emisiju svih ovih godina, upoznao sam zaista brojne različite vrste životinja koje prije nisam poznavao i uvijek bih ostao oduševljen time koliko su drage i umiljate.

Imate li neke posebne priče sa snimanja koje su vam se zauvijek urezale u pamćenje?

Puno je takvih priča i dugo bi trajalo kad bih ih sve nabrajao. Posebno sam ponosan na spašavanje lava Lea koji je 1990. godine, s dva mjeseca starosti, došao iz Njemačke i bio kućni ljubimac jedne obitelji u Zagebu. Pratili smo njegovo odrastanje u emisiji, a kada je postigao odraslu veličinu, vlasnici više nisu imali uvjete za njegovo držanje pa su ga htjeli uspavati i preparirati. Nisam to dopustio i osobno sam ga smjestio u ZOO vrt, gdje je živio još puno godina.

Izdvojio bih i spašavanje magaraca i svinja koji su u trećem mjesecu 2017. godine u Đakovu bili ostavljeni na jednom imanju bez hrane i vode, mjesecima na zimi i temperaturi od -27 stupnjeva, koja je trajala danima. Nažalost, nekoliko je magaraca i svinja uginulo, ali uspio sam spasiti preostale koje sam otkupio od vlasnika i zbrinuo. Dva magarca i jednu svinju, njihovu prijateljicu, otkupio sam i smjestio na jednu zagrebačku farmu, a preostale svinje otkupio je jedan gospodin i odvezao ih na svoje imanje.

Javljaju li vam se ljudi privatno oko pomoći za primjerice nezbrinute životinjice?

Svakodnevno sam u kontaktu s ljubiteljima životinja i pomažem im u njihovu zbrinjavanju i udomljavanju, kao i u liječenju onih bolesnih. I dalje je velik broj onih koje ljubitelji životinja pronalaze i trebaju pomoć u zbrinjavanju. Svi koji trebaju pomoć mogu mi se javiti i rado ću sve objaviti u emisiji.

Imate li privatno kućne ljubimce? 

Cijeli život imam kućne ljubimce. U obitelji sad imamo psa križanca pekinezera udomljenog iz prihvatilišta Noine arke i dvije mačke. Osim njih, sve pronađene napuštene životinje prihvatim, tako da su i one povremeno u mom domu dok ih ne udomim.

Koliko im posvećujete vremena?

Sve slobodno vrijeme provodim u igri i maženju s njima. Velike su maze i meni i mojoj obitelji pružaju puno ljubavi koju im uzvraćamo. Često putujemo i svi su uvijek uz nas, tako da smo nerazdvojni.

Što je ono nešto što ljudi mogu naučiti od životinja?

Životinje ljudima pružaju neizmjerno puno bezuvjetne ljubavi, a to je ono što ljudi međusobno ne rade uvijek. Zahvalne su čovjeku na svemu i unatoč, ponekad i lošem, ponašanju vlasnika prema njima, uzvraćaju ljubav i pažnju. Privrženost i povjerenje koje pokazuju prema svom vlasniku čine ih pravim čovjekovim prijateljima.

Imate li neki savjet za one koji bi voljeli udomiti ljubimca, a dvoume se oko toga?

Imati kućnog ljubimca velika je odgovornost. Uvijek naglašavam da udomljavate ljubimca samo ako imate uvjete za njegovo držanje. Ako postoje ti uvjeti, onda svakome savjetujem da po svom osobnom osjećaju odabere ljubimca. Čovjek uz životinju uči o plemenitosti, ljubavi i nježnosti. Životinja donosi sreću svakom tko joj pruži ono što ona treba, a uzvraća višestruko i čini život ljepšim.

Živjeti uz životinje i brinuti se o njima neopisivo je zadovoljstvo koje svakom čovjeku donosi ljepotu života, što znaju svi oni koji ih imaju. Uvijek me razveseli kad mi ljubitelji i vlasnici životinja kažu kako nisu mogli ni zamisliti koliko je lijepo imati životinju uz sebe dok je nisu nabavili i koliko im je život ispunjen i nezamisliv bez nje.

PHOTOS BY: Privatni album, Facebook / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.