Jedna lijepa priča, koja nam možda zvuči previše nestvarno da bi bila istinita, dolazi iz Engleske – mala skupina entuzijasta odlučila je odseliti iz grada i na selu izgraditi mjesto za život i stvoriti zajednicu koja će živjeti u skladu s prirodom. Sve je počelo od ženske grupe za hodanje, 2006., kada su pripadnice izrazile svoj strah od usamljnog starenja u velikom gradu. Trinaest godina kasnije prvi stanari uselili su u eko selo Cannock Mill i stvorili zajednicu kojoj je prioritet klimatska kriza i rješavanje usamljenosti u poznoj životnoj dobi.

Put do useljenja bio je dugačak, težak i nadasve financijski zahtjevan. Ideja o selu u prirodi, u kojem će mirno moći stariti i živjeti daleko od gužve velegrada, svidjela se cijeloj šetačkoj grupi. San o tome proširio se na supružnike i prijatelje, a potom su odlučili potražiti odgovarajuće zemljište. U to vrijeme, neki su još uvijek bili u četrdesetima, a do useljenja, krajem 2019., gotovo svi su bili umirovljeni, dok su njihova djeca uglavnom bila prisiljena napustiti London zbog rastućih cijena nekretnina.

Pronalaženje zemljišta i eko gradnja

Supružnici Thorne, po struci arhitekti, bili su idejni začetnici većine izgrađenih objekata. U selu postoje zgrade sa stanovima za osobe koje su još u radnom odnosu i imaju svoje obitelji, ali postoji i zajednička zgrada, stari mlin gdje, nakon preuređenja, umirovljenici u dobi od 63 pa nadalje imaju svoje stanove. Sve zgrade su izgrađene od prirodnih materijala, a sva kišnica se iskorištava u domovima pa nemaju ni visoke račune za vodu. Zidovi svake kuće debljine su 400 mm, a prozori su trostruko stakleni. Čak su i poštanski sandučići smješteni u posebne ormariće, kako bi se spriječio ulazak hladnog zraka, dok je svaka kuća opremljena sustavom za obnovu topline.

Naravno, eko-selo ima svoj vrt, gdje se uzgaja hrana za sva kućanstva. Automobila imaju taman koliko im treba, samo 5 na 14 osoba koje su vozači, a imaju i bicikle koje svi međusobno dijele.

Nije bilo jednostavno

Za cijeli projekt trebala je velika investicija, a zajednica je sve financirala sama. Uglavnom, većina je uzimala kredite i hipoteke na svoje postojeće nekretnine, neki su povukli sredstva iz svojih mirovinskih fondova, a neki su sve prodali i otišli u najam dok nisu mogli useliti u Cannock Mill. Imali su problema i s dobivanjem građevinske dozvole i s ostalom administracijom, ali nisu odustali. Konačni troškovi uključivali su naknade od 2 milijuna funti i troškove izgradnje od 6,8 milijuna funti, ali nakon odobrenja projekta od nadležnih vlasti, grupa se brzo povećala i ljudi su mogli prodati svoje domove ili dobiti hipoteke na uobičajen način.

“U redu, samo se moramo držati za ruke i skočiti. Bio je to skok vjere za sve nas”, rekla je za The Guardian arhitektica Anne Thorne, jedna od stanovnica sela i začetnica cijelog projekta.

No cilj stanovnika eko sela nije da ostanu izolirani, nego da se kod njih nastane mladi ljudi koji žele njegovati ovakav način života. Posljednji put stan su prodali novoj obitelji početkom 2022. godine, a šest dvosobnih stanova i četiri jednosobna stana još uvijek čekaju svoje stanare. Jedini je uvjet – da vibriraju jednako s ostatkom zajednice.