Od Indije do Filipina: Žene na čelu projekata kojima se bore protiv klimatske krize

GREEN_300_listici_sredina

Inspirativne priče

Kao odgovorni građani, većina nas reciklira, više vozi bicikl, koristi platnene vrećice prilikom kupovine – ukratko, svi pokušavamo dati svoj doprinos očuvanju okoliša. Međutim, postoje pojedinci koji osjete potrebu učinite nešto više. Donosimo njihove priče…

Neki ljudi osjećaju potrebu učiniti više za planet. Nekada je njihova strast prema održivom načinu života toliko jaka da mnogi od njih odluče predati cijeli svoj život tom cilju. Vide nešto što im se ne sviđa i pitaju se što treba promijeniti. Tada koriste svoje osobno iskustvo, zajedno s profesionalnom stručnošću, kako bi sami bili donositelji promjena. Često su to samo jako motivirani pojedinci koji svoje putovanje započinju od nule, ne znajući hoće li uspjeti uopće u svome naumu. Srećom, mnogima se rizik isplatio i sada im mogu biti zahvalni ljudi diljem svijeta.

Bolno zdravstveno stanje inspiriralo održive menstrualne proizvode

U gradu Gujarat u Indiji živi Geeta Solanki, osnivačica društveno odgovornog poduzeća Unipads India. Unipads su higijenski ulošci za višekratnu upotrebu koje su održivo proizvedene za siromašne žene u ruralnoj Indiji. Ali što je Geetu, bivšu stručnjakinju za marketing, navelo na dizajniranje i osnivanje vlastite tvornice higijenskih uložaka? “Unipads nije planirani projekt. Dogodio se sasvim prirodno. Dijagnosticirana mi je 2016. godine vaginalna cista koja je zahtijevala operativni zahvat. Moji uobičajeni higijenski ulošci za jednokratnu upotrebu bili su jako bolni za nositi. Mama mi je predložila da koristim njezine tradicionalne uloške od tkanine. Na moje iznenađenje, bili su jako ugodni. Istraživala sam i pronašla nekoliko dobavljača višekratnih uložaka od tkanine u Indiji, ali bili su skupi i dostupni samo putem interneta. To ih čini potpuno nedostupnima za gotovo 90% Indijki. Tada mi je sinula ideja – zašto ne bih počela izrađivati pristupačne i održive higijenske uloške dostupne svima?“, rekla je Geeta u jednom intervjuu.


Menstruacija je toliko tabu temu u Indiji da, kad je Geeta prvi put počela regrutirati žene u svom selu da prave uloške, nije im mogla reći na čemu točno rade. Geeta je od tada zaposlila 135 žena, koje su prije živjele u siromaštvu na selu, kako bi napravila uloške za više od 80.000 žena. Štedi tisuće kilograma otpada, jer prosječna žena tijekom svog života baci 125 do 150kg higijenskih uložaka za jednokratnu upotrebu.

Razorni tajfun postao je zeleni projekt za otočane

Prirodna katastrofa na Filipinima bila je katalizator jedinstvenog projekta održivosti. Axelle Jorcin, bivša menadžerica opskrbnog lanca BP-a i strastveni ronilac, 2013. godine se odmarala na malom otoku zvanom Malapascua kad ga je pogodio masivni tajfun. “Sve su kuće uništene i morali smo odmah napustiti otok. Vratili smo se kući u Francusku i osjetili bespomoćnost. Željeli smo učiniti više od pukog slanja novca za obnovu kuća. Što će se dogoditi sljedeći put kad tajfun udari? Ništa se ne bi promijenilo. Tada smo odlučili osnovati People and the Sea, dobrotvornu organizaciju koja istovremeno radi na nauci o moru, ekološkom obrazovanju, životu bez otpada, ekonomskoj otpornosti i održivom ribarstvu – sve na malom otoku veličine samo dva kvadratna kilometra! Ideja je donijeti održivost svakom dijelu života otočana – ribolovu, školi, domovima i turizmu“, rekla je Jorcin.

Za one koji su nedavno gledali Neflixov dokumentarac “Seaspiracy”, održivi ribolov u ovom slučaju znači potpora malim ribarima da aktivno sudjeluju u upravljanju morskim resursima. To uključuje mapiranje ribolovnih područja, procjenu ribljih zaliha, registraciju ribara kod državnih agencija i praćenje ribarstva.


Od kupovine u dućanu do dječjih knjiga o okolišu

Inovativni ekološki projekti nisu uvijek rođeni iz krize. Za kanadsku bivšu novinarsku Cheryl Rosebush bio je to jednostavan odlazak u supermarket. “Bila sam u trgovini s četverogodišnjakom i objašnjavala zašto mu neću kupiti onu jeftinu plastičnu igračku kakvu želi svako dijete. Puknut će u sljedećih nekoliko dana, bit će tužan, bacit ćemo ju u smeće, možda završi u oceanu, kit bi mogao vidjeti taj komad plastike, pomisliti da je hrana, pojesti ga i razboljeti se”, rekla je kanadskim medijima Rosebush. “Te noći prije spavanja, sin mi je prepričao svaki taj korak. Tada mi se upalila žarulja. Shvatila sam da možemo i trebamo razgovarati sa stvarno mladom djecom o ekološkim problemima. Tako sam započela seriju knjiga o drveću i pčelama, a uskoro izlazi i knjiga o životu s manje plastike”.
Cheryl Rosebush bila je odlučna da njezina knjiga bude održiva koliko i njezina poruka. To ne znači da je samo papir od 100% recikliranog papira, već koristi biorazgradivu plastifikaciju i tintu na bazi povrća.

PHOTOS BY: Facebook, Instagram / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.