Unatoč društvenom potencijalu i brojnim aktivnosti, gusto naseljena urbana okruženja često dolaze sa skrivenim (i štetnim) fenomenom povećane usamljenosti. Prema dr. Viveku Murthyju, bivšem generalnom kirurgu Sjedinjenih Država za vrijeme predsjednika Obame i osnivaču neprofitne organizacije Doktori za Ameriku, globalna “epidemija usamljenosti” zanemarena je posljedica urbanog života koji nosi ozbiljne rizike smanjenja životnog vijeka.

“​​Pogledajte ispod površine i otkrit ćete da je usamljenost povezana s većim rizikom od srčanih bolesti, depresije, tjeskobe i demencije,” rekao je za Washington Post 2017. godine, “Ako pogledate kako utječe na poslovni život, vidjet ćete da smanjuje produktivnost i ograničava kreativnost. To narušava druge aspekte izvršne funkcije, kao što je donošenje odluka.”

Iako postoji mnogo načina za suzbijanje usamljenosti, kao što je redizajn urbane arhitekture kako bi se olakšale društvene interakcije ili olakšalo ljudima posjedovanje kućnih ljubimaca, nova studija također preporučuje dodavanje prirode u urbane sredine.

Nalazi, objavljeni u časopisu Scientific Reports, prate pregled procjena koje je dalo više od 750 stanovnika Ujedinjenog Kraljevstva koji su se dva tjedna dobrovoljno javili za korištenje aplikacije za pametne telefone. Sudionici su nasumično ispitivani tri puta dnevno tehnikom koja se naziva “ekološka trenutna procjena”. Uz pitanja o prenaseljenosti i percipiranoj socijalnoj uključenosti, volonteri su upitani o njihovom prirodnom okruženju: “Vidite li sada drveće?”; “Možete li sada vidjeti biljke?”; “Možete li vidjeti ili čuti ptice?”; i “Možete li vidjeti vodu?”. Osjećaji “trenutne usamljenosti” tada su rangirani na ljestvici od pet stupnjeva.

Prema više od 16.600 dobivenih procjena, prenaseljena okruženja povećala su osjećaj usamljenosti za nevjerojatnih 38%, bez obzira na dob, spol, etničku pripadnost, razinu obrazovanja ili zanimanje. Međutim, kada su ljudi bili u doticaju sa zelenim površinama ili čuli ptice ili vidjeli nebo, percipirana usamljenost pala je za 28%.

Društvena inkluzivnost, koju je istraživački tim definirao kao osjećaj dobrodošlice od strane grupe ili dijeljenje sličnih vrijednosti, također je smanjila usamljenost za 21%. “Ako se usamljenost smanjuje kontaktom s prirodom, poboljšanje pristupa visokokvalitetnim zelenim i plavim površinama (kao što su parkovi i rijeke) u gustim urbanim područjima može pomoći ljudima da se osjećaju manje usamljeno”, piše tim.

Čini se da su ovi nalazi u korelaciji s prethodnim istraživanjima mentalnih prednosti hodanja kroz prirodu, što je fenomen poznat kao “šumsko kupanje”. Studija iz 2020. koju je objavio International Journal of Environmental Research and Public Health pokazala je da boravak u šumi smanjuje stres i potiče opuštanje.

Šumsko kupanje osmišljeno je tako da prizove gotovo sva osjetila: aromaterapija iz biljaka; zvukovi iz prirode; vizualna stimulacija flore i faune; i taktilne senzacije mekog tla pod nogama ili lišća u ruci. U kombinaciji, ova iskustva djeluju kao terapija za smanjenje stresa koja poboljšava fizičko zdravlje, kao i psihičku dobrobit. Šumski zrak je čišći od urbanih naselja, a sama stabla sadrže fitoncide, antimikrobne organske spojeve dobivene iz biljaka poznatih po nizu prednosti, uključujući jačanje imunoloških stanica.

Iako se povećana i isprepletena održivost u urbanim sredinama često smatra ključnim oružjem u borbi protiv klimatskih promjena, jasno je da će takve mjere također biti ključne u poboljšanju naše vlastite dobrobiti i obuzdavanju osjećaja izolacije. Kao što je Johanna Gibbons, krajobrazna arhitektica i članica istraživačkog tima, rekla za Guardian, gradovi su vjerojatno jedino globalno stanište koje raste velikom brzinom. “Dakle, trebali bismo stvarati urbana staništa u kojima ljudi mogu napredovati”, rekla je. “Priroda je kritična komponenta toga jer vjerujem da duboko u našim dušama postoje neprekidne veze s prirodnim silama.”