Klimatske promjene i globalno zatopljenje postalo je sve veći problem s kojim se današnje čovječanstvo susreće. Prirodne katastrofe samo su jedan od alarma i ozbiljnog upozorenja da smo sve više dotakli kritičnu točku o kojoj nas mnogi ekolozi i drugi stručnjaci upozoravaju. Vrijeme je odavno došlo za promjene i što odgovornije ponašanje prema planeti, no pitanje se postavlja što ako dođe doba postklimatskih promjena? Za ovakav scenarij na planetu Zemlji pripremili su se u inovacijskoj arhitektonskoj tvrtki W-Lab gdje su projektirali samoodržive kuće s niskim utjecajem na pustinjsku klimu i okoliš.

Projekt se fokusira na zaštitu određenog opsega prostora okoliša radijalnom raspodjelom životnih jedinica i biljaka otpornih na sušu, stvarajući prepreku koja nudi zaklon i udobnost. Aerodinamički oblik kabina smanjuje trenje vjetra i poboljšava stabilnost, također minimizirajući zvukove, vibracije i eroziju mjesta. S trenutnim trendom emisije CO2 i porastom temperatura, budući arhitektonski prijedlozi za život morat će se nositi s ekstremnom klimom i aktivno raditi kao proizvođači resursa, a ne pasivni potrošači. Biokabine tvrtke W-Lab sadrže fleksibilne prostore prema potrebama korisnika koji im omogućuju rad od kuće, vježbanje i uzgoj hrane. Istovremeno, korisnici mogu ostati povezani s tehnološkim razvojem, jer u ovom scenariju sve internetske širokopojasne veze mogu biti satelitske i roba se može isporučiti dronovima na bilo koje mjesto. Ovim projektom koji je zasad samo prototip možemo dobiti uvid u našu budućnost koja bi nam ako se stvari što prije ne počnu mijenjati, mogla postati vrlo bliska.

Sve su kabine potpuno autonomne, izbjegavajući potrebu za općim električnim mrežama i njihovim održavanjem, organski građevinski materijali mogu se uzgajati na pustinjskim mjestima. Biljke su, poput agave, izvor drva i vlakana, koje služe kao strukturni elementi; obloge, podovi, izolacija, užad i tekstil. Zasjenjene strukture i vlaknaste tkanine zajedno s vegetacijom poboljšavaju toplinsku udobnost i zasjenjuju okolne prostore kako bi ublažili učinak toplinskog otoka sa središnjom umjetnom oazom za dnevni odmor. Osim solarne regulacije, arhitekti su predložili dva načina dobivanja vode za ljudsku prehranu i vanjsko hlađenje isparavanjem. Jedan od načina je da hvatači magle hvataju priobalnu vlagu i maglu, a drugi sustav koristi modularna postrojenja za desalinizaciju vode. Ove futurističke kuće imaju sustav recikliranja vode usmjeren na ponovnu upotrebu većine, koja se kasnije može primijeniti za uzgoj biljaka.

Nadalje, aluminij bi mogao biti alternativa metalnim elementima u konstrukciji, budući da se u potpunosti može reciklirati i zahtijeva manje energije u proizvodnji od čelika. Interijer služi i kao prostor za male zatvorene staklenike i sadnice koji se mogu koristiti za dio egzistencije stanovnika naselja. Kako bi se izbjegli trajni temelji ovih kuća, privremeni temelji djeluju kao uklonjivi nosači koji se mogu ponovno upotrijebiti nakon završetka životnog ciklusa kabine, čime se još više smanjuje utjecaj na ekosustav. Mnogi će reći kako sve to ne izgleda nimalo loše, dapače čak se doima kao vrlo luksuzan prostor za život, nadamo se kako ipak do tog scenarija neće doći.