Budući da su nacionalne i lokalne vlasti razumljivo i na odgovarajući način usmjerene na kontrolu širenja koronavirusa i pružanje neposredne medicinske i financijske pomoći, mnogi su planovi stavljeni na čekanje. UN je pomaknuo svoje glavne summite o klimi i biološkoj raznolikosti do 2021. i preuredio pregovore koji su im prethodili. Neke su zemlje odgodile konzultacije i procese kako bi pripremile poboljšane klimatske planove, jer daju prednost izazovima javnog zdravstva. Milijuni klimatskih aktivista i građana širom svijeta sada koriste svoje tipkovnice umjesto ulica kako bi pozvali na institucionalne promjene za klimatske akcije.
Istodobno, učinci klimatskih promjena – i prijetnje koje predstavljaju za ljudsko zdravlje i gospodarstvo – nisu nestali. Slično tome, mjerodavna znanstvena otkrića Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) i Međuvladine platforme za znanstvenu politiku o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) ističu potrebu za većom ambicijom u planovima za klimu i biološku raznolikost zemalja.
Trenutni klimatski planovi stavljaju svijet na opasan put da doživi porast temperature od 2,9-3,4 ° C, daleko iznad granice od 1,5 ° C. Vladajući moraju donijeti hitne odluke kako bi postigli bolje zdravlje, sigurnije društvo i održiviji rast.
Kako države mogu održati zamah za klimatske akcije dok se bore protiv trenutne krize s koronavirusom? Neke znakove napretka već vidimo usred globalne krize javnog zdravstva. U pozadini 50. godišnjice Dana planeta Zemlje, Savez malih otočnih država (AOSIS) bio je domaćin Placencia Ambition Foruma, okupljajući gotovo tisuću sudionika, uključujući minister zaštite okoliša, UN-ove agencije, provedbene partnere i predstavnike privatnih sektor i civilno društvo. Male otočne države – među onima koje su najosjetljivije na utjecaje klimatskih promjena i koje su najviše pogođene njihovim utjecajima – ponovile su svoju predanost klimatskim akcijama, posebno u energetici, prometu, otpornosti i prilagodbi.
U travnju 2020. godine, njemačka kancelarka Angela Merkel i ministri kao i predstavnici privatnog sektora i civilnog društva prepoznali su potrebu za ponovnim uspostavljanjem i obnavljanjem gospodarstva putem niskougljičnog, pravednog, održivog i uključivog puta. Japanski ministar okoliša Shinjiro Koizumi signalizirao je da ima za cilj povećati ambiciju klimatskog plana zemlje prije COP26. Ministri financija G20 nedavno su se obvezali na “snažan financijski odgovor” na krizu s koronavirusom koji uključuje ekološki održiv i uključiv oporavak u skladu s Agendom za održivi razvoj do 2030. Ovo je bio ohrabrujući korak, ali mobilizacija i pristup financijama i dalje predstavljaju izazov za većinu zemalja u razvoju.
Što slijedi?
Postoji nekoliko načina na koje nacionalne vlade i druge mogu nastaviti zamah ove godine i bolje unaprijediti klimatski plan. Kao što je istaknuto u poruci Generalnog tajnika UN-a o Danu planeta Zemlje, odgovor zemalja na ekonomsku krizu trebao bi uključivati ulaganje u zelena radna mjesta i zelenu tranziciju kroz otporniju infrastrukturu, uključujući vodovod, energiju, promet, zdravstvo i sanitarne mreže. Nisko-ugljična ulaganja u promet i energiju mogu osigurati više radnih mjesta po utrošenom dolaru od fosilnih goriva; oduzimanje tih ulaganja može ubrzati tranziciju.
Zemlje bi trebale izbjegavati spašavanje zagađujućih industrija, osim ako se ne obvežu da postanu ugljično neutralne i ukinu subvencije za fosilna goriva. Klimatski rizik trebao bi biti dio svih financijskih i političkih odluka, a zemlje bi trebale razmotriti postavljanje cijene ugljika. Međunarodna suradnja bit će presudna da se sve ovo dogodi, a da nikoga ne ostavlja za sobom. Uz sve to od ključne je važnosti održavati odgovornost. Koronavirus nam je pokazao važnost zdravih, povezanih i otpornih društava. Te ciljeve ne možemo postići dugoročno bez kolektivne klimatske akcije. Ključni klimatski događaji mogu se odgoditi, ali klimatski izvanredni događaji ne mogu.
