Biodizajn u modnoj industriji je uzbudljivo i inovativno područje koje kombinira biologiju i dizajn kako bi se stvorili održivi i ekološki prihvatljivi proizvodi. Biodizajneri u ovom području koriste prirodne materijale poput bakterija, algi i gljiva kako bi stvorili odjeću, modne dodatke i cipele koje su biorazgradive, kompostabilne i netoksične. Ovi kreativni individualci ne samo da stvaraju istinski lijepe i funkcionalne dizajne, već imaju potencijal revolucionirati modnu industriju i učiniti je odgovornijom i etičnijom. Daju izravno rješenje za prekomjerno onečišćenje plastikom kojom se guši naš planet.

Priznajemo da na prvu zvuči nevjerojatno da bismo mogli nositi odjeću izrađenu od bakterija ili algi. Scenarij je to sličniji nekom sci-fi filmu čija je radnja smještena u dalekoj budućnosti, ali to je nešto što se događa upravo sada i stječe sve veću popularnost diljem svijeta u različitim industrijama, ne samo u modi.

Izuzetno je ohrabrujuće bilo čuti da se jedna mlada djevojka iz Bosne i Hercegovine bavi biodizajnom i doprinosi razvoju ovakvih održivih i bitnih za planet materijala. Održala je brojna predavanja, dobitnica je nekoliko nagrada, a svoje kreacije je izlagala u Londonu, Bernu, Kölnu, Ljubljani, Beogradu i u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine.

Znali smo da moramo s Majom Halilović, prvom biodizajnericom u našoj regiji, stupiti u kontakt i saznati više o ovoj temi i njezinom fascinantnom radu. Možemo sa sigurnošću reći da u toj odluci nismo pogriješili.

Dizajnom se bavite više od 15 godina, ali posljednjih sedam ste fokus usmjerili na biodizajn. Kako je došlo do tog pomaka? Jeste li u privatnom životu postali ekološki osvješteniji pa samim time ste to htjeli prenijeti i u posao?

Upravo to se dogodilo. Prijašnji rad je također imao naznake onoga čime ću se baviti danas; kada sam upotrebljavala otpad da stvorim dizajnerski predmet, i kada sam analizirala etičnost modne i dizajnerske industrije kroz cjelokupnu povijest. Neminovno je da sam kroz istraživanje naišla na informacije o klimatskim promjenama, zagađenju koje uzrokuje industrija i monstruoznim modelima poslovanja u ljudskom sektoru. Moj prvi bijes je ustvari vezan za projektiranje nezdravog ideala ljepote i nehumanom tretiranju radnica (manekenke ili radnice u tekstilnoj industriji). Krucijalni događaj je ubojstvo 1000 radnica u H&M-ovoj tvornici odjeće u Bangladešu. Poslije toga nisam mogla raditi kao inače. Moji prioriteti u radu i privatnom životu će se izmijeniti – ekologija i ljudska prava će postati moja briga broj jedan. U to vrijeme Suzanne Lee će pionirati biodizajn, izaći s prvim biomaterijalom od bakterije SCOBY i ja ću poslije tri godine početi prvi uzgoj i eksperiment s istom bakterijom.

Što je točno biodizajn? Opišite nam kako izgleda proces stvaranja biomaterijala. Od čega točno nastaju vaši komadi?

Službena definicija je da je biodizajn novi pravac u dizajnu koji surađuje sa živim jednoćelijskim organizmima i organskim otpadom u cilju inovacije biomaterijala. Biomaterijali su biorazgradivi i u potpunosti zdravi za okoliš. Biodizajn također prati filozofiju koja podrazumijeva da cijeli proces dizajna mora pratiti nova pravila koja poštuju okoliš kao i ljudska prava i prava životinja. Što znači da resursi s kojima radimo trebaju biti lokalni i od izvora koji u lancu proizvodnje ne povređuju žive organizme. Možda je bitno napomenuti da je biodizajn nastao kao direktan odgovor na plastično zagađenje s kojima se kao vrsta suočavamo danas. Kada radim s bakterijom, trenutno sav moj rad je usmjeren ka pospješivanje procesa uzgoja kao i brzini uzgoja i kvaliteti biomaterijala od SCOBY. To podrazumijeva eksperiment s temperaturom tekućine, različitom hranom za bakteriju, i drugim uvjetima.

Proces započinje promišljanjem, eksperimentom s raznim organskim sastojcima da bih inovirala biovezivo koje će vezati organski otpad u biomaterijal. Prikupljam otpad, a postoje i divni ljudi koji prikupljaju svoj otpad i otpad svoje obitelji i odvajaju za mene, većinom ljuske jaja i oraha… I sljedeći korak je obrada organskog otpada, dezinfekcija i sortiranje. Završni je spajanje bioveziva s organskim otpadom i testiranje biomaterijala na temperaturu i tekućinu. U radu nema otpada s moje strane, testiram također biomaterijale zakopavanjem u zemlju tako da znam točno vrijeme razgradnje.

Koje su vještine bitne za uspješnog biodizajnera?

Moje vještine sažima poprilično precizna metodologija, zanimanje za biologiju, kemiju i fiziku pomiješano s maštom, avanturom i hrabrošću. Moj rad se zasniva na intenzivnom istraživanju i inovaciji. Međutim, danas je puno lakše se baviti biodizajnom nego prije sedam godina. Sve zahvaljujući rastućem broju biodizajnera i biodizajnerica diljem svijeta, fakultetima koji su uveli predmet na svoje fakultete pa danas imamo osnovne recepte koje možemo pratiti tako da sami započnemo baviti se ovim pravcem dizajna. Materiom.org je odlično mjesto za početak jer sadrži recepte kako sami izraditi biomaterijal.

Mogu li biomaterijali zamijeniti plastiku i biti rješenje za sprječavanje onečišćenja plastikom? Kako biodizajn doprinosi održivosti u modnoj industriji?

Trenutno su alternativa. Nemamo još široku upotrebu niti industriju koja proizvodi biomaterijale. I ja tek ove godine ulazim u proizvodnju predmeta od biomaterijala s ljudima koji su zainteresirani da probamo ponuditi široj publici proizvode od otpada ljuski jaja, kave, ljuski oraha… Biodizajn modnoj industriji nudi novu ideju i kritiku njihovog poslovanja i daje izjavu da trenutni model poslovanja nije održiv, odnosno da je štetan za sve nas. Biodizajn se nalazi tek u početnoj fazi, ali već vidimo sjajne rezultate s micelijumom za koji su se zainteresirale i velike modne kuće poput Hermès koji su ponudili prošle godine torbe od micelijuma.

Koliko vremena je potrebno za izradu jednog dizajna?

Nije klasična izrada s klasičnim zanatom jer moramo inovirati sam materijal, a taj proces nema točan datum. Kada radim sa SCOBY, treba mi deset dana da dobijem potpuno uzgojen, obrađen biomaterijal. S organskim otpadom završavam istog dana, ali sam materijal je spreman za upotrebu tek tjedan dana nakon izlijevanja u kalup.

S kojim ste se izazovima susreli radeći na projektima biodizajna?

Mašine i tehnologija su mi nedostupne. Znanje moram sama prikupljati i sama donositi zaključke, ali to su zaista minorne prepreke jer ipak završavam posao u većini slučajeva. Bilo bi super da se i država zanima za inovacije, ali to su odavno puste želje.

Ideja stvaranja odjeće od bakterija je jako neobična. Kakve ste povratne informacije i reakcije imali od ljudi?

Iznenađujuće ohrabrujuće i tople. Od oduševljenja do čestitki. Inspirirajuće. Imala sam i par kritika, snishodljivosti, ali sve govori kada kažem da mi treba vremena da se sjetim da je bilo i takvih reakcija. Mislim da su ljudi sretni za mene i zbog mene jer su zaista ponosni što netko odavde, brdovitog Balkana hoće gurati linije što se može, a što ne.

Vidite li korištenje alternativnih materijala budućim načinom proizvodnje odjeće u velikim razmjerima? Je li mainstream uopće cilj ili je to više primjenjivo na visoku modu?

Na početku sam navela da je biodizajn nastao kao potreba i otpor na cjelokupnu industriju, ponajviše zbog plastike, sintetičkih materijala koje trenutno upotrebljavamo i uništavamo ekosisteme zbog toga. Dakle, cilj je mainstream, ali mjesto se mora samo otvoriti da bismo znali gdje i kako da ove materijale usavršimo i upotrijebimo. Trenutno je najveći problem ambalaža te koža koja se dobiva na nehuman način pa su ovdje biomaterijali nužni.

Likra je primjer materijala iz 1950-ih za koji je trebalo desetljeće istraživanja, razvoja i marketinga prije nego što je mogao krenuti u masovnu proizvodnju. Što se može naučiti iz toga i kako to znanje možemo primijeniti na biofabrikaciju?

Odličan primjer koji će poslužiti da adresiramo biodizajn pitanje. Trebamo adresirati da trebaju ulaganja da bi biomaterijali mogli uči u industriju i da dominiraju njome. Zato su potrebni novci, vrijeme, nauka, strpljenje i želja da živimo u zdravom svijetu. Trenutna istraživanja s proteinima, bakterijama, algama, micelijumom, odnosno s prostim jednoćelijskim organizmima govore da je industrija biomaterijala veoma obećavajuća.

Sve veća uporaba prefiksa “bio” zapravo stvara zbrku u mnogim sektorima, kako unutar industrije tako i kod potrošača. Ove riječi nisu dobro shvaćene i, što je još gore, često se pogrešno primjenjuju. Otežava li ponekad to i vaš posao?

Mislim da je u pitanju pogreška što “bio” znači, pogotovo u standardizaciji. “Bio” danas možemo nazvati sav materijal koji je razgradiv unutar šest mjeseci. Tako se i plastika može navesti kao biomaterijal ako će se razgraditi unutar tog vremenskog perioda. Istina je da ta ista plastika ima toliko kemikalija koje pomažu njezinoj razgradnji da će biti najotrovnija od svih vrsta plastike koju proizvodimo. Ovakva praksa pomaže kompanijama da mogu greenwashati.

Koliko je biodizajn isplativa djelatnost? Ima li interes za tako nečim u našoj regiji?

Za takvo nešto mogu zahvaliti čitavom nizu ljudi. Od vas novinarki i novinara koji pokazujete zanimanje za ovu temu, do ljudi koji zaista žele razraditi nove poslovne ideje koji će poštovati ekologiju, do mnogobrojnih NGO i ustanova diljem Balkana. Zbog svih zajedno biodizajn je za mene isplativa djelatnost.

Što biste savjetovali nekome tko se tek počinje baviti biodizajnom?

Može se meni javiti. Za savjetovanje i saslušavanje uvijek imam vremena jer me oduševljava da netko želi još da se okuša u biodizajnu. Što nas je više to će naša industrija rasti i biti uspješna.

Kako je vaše iskustvo s biodizajnom utjecalo na vaš pogled na svijet prirode?

U potpunosti je popravilo moj odnos s prirodom. Nije da nisam posjedovala ogromno poštovanje prema našem domu, planetu Zemlji, ali učim svaki dan koliko magičnih tajni posjeduje.

Što mislite koje su najveće mogućnosti za biodizajn u budućnosti?

Biodizajn bi mogao promijeniti potpuno dizajn sferu, od toga kako razmišljamo o dizajnu do proizvodnje, uzimanju resursa, te šta su resursi, što sve može biti resurs. Mogli bismo nositi bakteriju umjesto pamuka, micelijum umjesto kože, gljive mogu postati pakiranje za našu hranu…

Koji su vaši veliki planovi za budućnost?

Ove godine sam već bukirana u više smjerova: ka unapređenju posla i izbacivanju dizajnerskih predmeta od biomaterijala koje sam istraživala svih ovih sedam godina. Suradnje s raznim strukama da prenesem znanje o biodizajnu. Nadam se da će ljudi biti zainteresirani za sve što ću im ove godine ponudit!