Nakon što je na dnu oceana provela u stanju mirovanja više od 30 godina, santa leda, koja nosi naziv i santa A23a, 1986. godine odvojila se od antarktičke obale. No tada nije stigla daleko, već se nasukala u Weddellovo more i ondje se fiksirala kao ledeni otok. Površina ovog ledenog giganta gotovo je 400 četvornih kilometara, a debljina mu je čak 400 metara. Usporedbe radi, santa A23a dvostruko je veća od Londona, a visa je od londonskog Sharda, koji je najviši neboder u Europi, visine 310 metara.

Sada, nakon gotovo 40 godina, nakon što se njezina ledena masa smanjila, santa leda se iznova pokrenula. Prvo je pomicanje primijećeno 2020. godine, a santa A23a trenutno prolazi sjeverni vrh Antarktičkog poluotoka. Kao i većina santi leda iz sektora Weddell, A23a će gotovo sigurno zaploviti prema južnom Atlantskom oceanu i završiti na takozvanom “putu ledenjaka”.

Nažalost, zbog očitog globalnog zatopljenja, sante leda postupno se otapaju, ali ako ovako velika santa, kao što je to A23a zaglavi u Južnoj Georgiji, to mi moglo imati izravne posljedice na populacije tuljana, pingvina i drugih morskih ptica koje se razmnožavaju na otoku.

Takva količina leda mogla bi poremetiti njihovu potragu za hranom i prehranu mladunčadi, što će neminovno utjecati na ekosustav. No, kako stručnjaci objašnjavaju, otapanjem leda oslobađa se mineralna prašina koja se nakupljala u ledenjacima, a koja je izvor hranjivih tvari za organizme koji čine temelj prehrambenih lanaca oceana.