Počela je sezona jedrenja, najintenzivnije doba godine u organizaciji Green Sail. Sve je počelo kao neformalna inicijativa za održivije jedrenje, a danas se radi o neprofitnoj udruzi koja ima nekoliko zaposlenih, radi s freelancerima, ima svoje ambasadore, a djeluje u Splitu, Zagrebu, Londonu i Australiji. Uz to, imaju i vjerojatno najveću mrežu poslovnih volontera u Hrvatskoj – surađuju s oko 60 charter tvrtki i 30-ak marina.

“Učimo nautičare, ali i djelatnike u sektoru, kako paziti na okoliš prilikom aktivnosti vezanih za jedrenje i samoga jedrenja. Kroz razne programe i konzultacije pomažemo marinama, charterima, ali i nautičarima da napreduju po pitanju okolišnih politika i prakse”, objašnjava nam Ornela Krezić, menadžerica za zeleno jedrenje.

Nužnost edukacije

“Svi su ti ljudi dobrovoljno uključeni u suradnju s nama. Vodi ih isključivo želja da se ne radi bez plana, da se ne razvija u nedogled, nego kontrolirano. Radimo edukacije za zaposlenike, različite materijale za goste koji bookiraju brodove, učimo ih kako se pripremiti za put i još puno toga”, nastavlja, dodajući kako marine najčešće već dugo vremena imaju politike vezane za održivost, ali kako su upravo iz Green Saila pomogli brojnim charterima, koji su obično manje tvrtke, da i oni potaknu pozitivnu promjenu u svojem poslovanju.

Ornela se prisjeća vremena u kojem su kolegica i ona tek počele provoditi edukacije po marinama. Prije predavanja bi, kaže, obično imala tremu.

“Imala sam osjećaj da ću pametovati ljudima koji žive na moru i od mora”.

No stav joj se vrlo brzo promijenio. Došli su u jednu od marina, a jedan od radnika je brusio dio broda nad morem kako kasnije ne bi morao čistiti mjesto nad kojim radi.

“Tu sam shvatila da je edukacija nužna”, govori.

“Kad dođete u dvoranu punu mornara, kapetana, radnika na dizalici i drugog nautičkog osoblja, obično svi najprije imaju ‘zašto moram biti tu’ pogled. No vrlo brzo shvate da se radi o njihovoj svakodnevici. A kad nabrojimo konkretne probleme, stav im se sasvim promijeni i rado slušaju što imamo za reći”, priča Ornela.

More se promijenilo

Iako brojni ljudi žive na moru i od mora, trebalo je vremena za podizanje svijesti o sitnicama koje čine veliku promjenu.

“Brojni ljudi nemaju tu svijest o tome koliko su stvari zapravo loše. More izgleda čisto pa misle da nema problema. No ima ih. Recimo, osobno sam kao dijete ljetovala na Makarskoj rivijeri. Sjećam se da smo na samo nekoliko metara od plaže viđali periske. A danas bi trebalo u veliku dubinu za takve stvari. Periski skoro pa i nema. Dakle, stvari su se drastično promijenile”, govori Ornela.

Govori kako se većina nautičara koji plove po Hrvatskoj vraća iz godine u godinu.

“Oni su nam veliki saveznici. Žele iduće godine opet vidjeti to more čisto”, priča.

Na brojnim plovilima nautičare dočekuju materijali koji upućuju nautičare kako jedriti s obzirom prema okolišu. Zanimljivo je da su upravo sami nautičari preveli brojne te letke, koje u Green Sailu danas imaju čak i na kineskom.

“Ljudi se trude, žele promijeniti navike, ali i pomoći nama kao organizaciji”, priča Ornela.

Napredak postoji

Uviđa generalni napredak po pitanju svijesti o okolišu.

“Najprije smo radili na podizanju svijesti, adresiranjem problematike i potencijalnih rješenja. Onda smo krenuli i s edukacijama; prošli smo gotovo sve marine u Hrvatskoj, a svakih nekoliko godina ponavljamo edukacijski ciklus. A drago mi je da smo prošle godine shvatili da su naši partneri spremni i za korak više, pa smo u suradnji s Institutom za turizam razvili alat za mjerenje ekološkog otiska plovila, kojeg mogu računati vlasnici ili najmoprimci plovila”, kaže stručnjakinja.

Praktični savjeti

Zamolili smo ju i da našim čitateljima da savjete za održivo jedrenje. Već i male stvari puno znače, govori.

“Ljudi često nemaju lošu namjeru, nego ne razmišljaju. Na odmoru su, opuste se. I onda se dogodi da, primjerice, odu prileći pa na palubi ostave šešir, naušnice, novine… Malo zapuše i to odleti u more. Već i promjena takvih navika je značajna”, objašnjava.

Reguliranje potrošnje energije i resursa jedna je od ključnih stvari.

“Treba isključiti svjetla kad ona nisu potrebna, ne pustiti vodu da curi bez veze, što više jedriti – kako zbog CO2, tako i radi buke”, savjetuje Ornela.

Treba, naravno, paziti i na morski ekosustav. Ako vidite životinje poput dupina, nemojte im se približavati, već ih pustite da idu svojim putem. Ne sidrite se na posidoniju.

“Ona je iznimno važan faktor za proizvodnju kisika i redukciju CO2, stoga je važno pratiti restrikcije oko toga. Nikako se ne sidriti na mjestima na kojima to nije dozvoljeno. Ne sidriti se noću jer tada ne vidimo gdje se sidrimo. Bolje je sidriti se na kamen ili pijesak nego na travu”, tumači.

Usmena predaja je najbolja stvar

Poručuje nautičarima i da je iznimno važno da i sami šire riječ, potiču jedni druge na brigu za okoliš.

“Po našem iskustvu, upravo oni sami mogu donijeti najveće promjene. Imam za to i jedan odličan primjer. Uvijek savjetujemo ljudima da sav otpad kojeg generiraju vrate na obalu radije nego da ga ostavljaju na otocima. Brojni nas i slušaju. Ali problem je bio u tome što brojne marine dugo vremena nisu ni imale kontejere. Koliko god smo ih mi upozoravali da bi bilo dobro da ih nabave, najveći broj ih je odreagirao kada su to tražili nautičari”, priča Ornela, dodajući da bi sada bilo dobro da nautičari motiviraju marine da nabave kontejnere za odvajanje otpada.

Razgovaramo i o sivim i crnim otpadnim vodama, koje su rak-rana nautičkog turizma. Naša sugovornica ističe kako se radi o iznimno kompleksnoj temi koja ne obuhvaća samo vode koje dolaze s brodova, već i one koje stižu s obale.

“Sve se više ljudi sidri u blizini plaža, gradova. Pa apeliramo da ispuštaju tankove što dalje od obale. Tri milje udaljenosti bi bile idealne”, kaže.

Nelogične brojke

Po novom zakonu, svaka marina bi trebala imati jednu stanicu za pražnjenje tankova s brodova.

“No, što znači jedna stanica na 500 ili 600 brodova, chartera koji se vraćaju u marinu svi na isti dan? Jako loša stvar jer i što nemamo nikakve kazne vezane za ispuštanje tankova u more. Tu bi također bilo sjajno da se stvori potražnja, da nautičari sami od marina potražuju više takvih stanica”, priča Ornela.

Pod sive otpadne vode spada sve što ide kroz sudoper, tuš i slično.

“Ljudi nas često pitaju koje da šampone kupe kako ne bi činili nažao okolišu. No tu nemam dobre vijesti. U suradnji s Kemijskim fakultetom smo istraživali sastav eko sredstava za pranje i pokazalo se da su sva toksična. Ipak, savjetujem ljudima da kupuju deterdžente, sredstva za sunčanje i ostalo koji nemaju fosfora, nitrata, mikroplastike… Da paze na etikete, informiraju se, jer sama eko oznaka ne znači puno”, tumači Ornela.

Kaže da je stvar koja najviše razlikuje Hrvatsku od ostatka nautičkih epicentara nedostatak legislative. Restrikcija i monitoringa.

“Nautika je spremna za velike promjene. Mi konstantno lobiramo za nove zakone. No oni, jednom kad se donesu, moraju vrijediti za sve. Ne samo za chartere, nego i za kruzere, Jadroliniju… Mislim da je upravo zbog toga promjena spora. Novi zakoni bi značili velike promjene. No, već smo trebali s njima početi. Da smo počeli prije nekoliko godina, već sada bi imali neke rezultate. Ali mi stojimo. To me najviše smeta”, kaže Ornela.