Kako piše BBC, Agencija za istraživanje okoliša (EIA) kaže da postoji niz dokaza o štetnosti plastike i tvrdi da je prijetnja zagađenja plastikom gotovo jednaka klimatskim promjenama. Zrak koji udišemo sada sadrži plastične mikročestice, plastika se nalazi i u arktičkom snijegu, ali i u tlu i hrani koju jedemo. Izvještava, na primjer, da je oko 20 slonova na Tajlandu umrlo nakon što su pojeli plastični otpad s deponije smeća.
Autori novog izvješća pozivaju nacije da dogovore sporazum UN-a s obvezujućim ciljevima za smanjenje proizvodnje plastike i otpada. “Otkucava nam sat za rješavanje ovog problema”, rekao je Tom Gammage iz EIA-e. “Ako se ovaj val onečišćenje nekontrolirano nastavi, do 2040. bi težina plastičnog otpada u morima mogla nadmašiti ukupnu težinu sve morske ribe.”
Ujedinjeni narodi identificirali su tri egzistencijalne prijetnje okolišu – klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti i onečišćenje. Zaključili su da su to problemi s kojima se treba istovremeno baviti.
Multilateralni sporazumi o gubitku biološke raznolikosti i klimi postoje već gotovo 30 godina (iako nisu uspjeli zaustaviti emisije CO2 ili zaštititi prirodu). Neki se narodi posljednjih godina suprotstavljaju ideji sporazuma koji je posvećen rješavanju problema plastike. No, više od 100 zemalja navodno podržava predlaganje sporazuma na sljedećoj Skupštini UN-a za okoliš koja će se održati u veljači i ožujku. Izvori kažu da izravno protivljenje slabi, iako postoji spor oko toga koliko bi ugovor trebao biti strog i treba li biti pravno obvezujući ili dobrovoljan.
Američki predsjednik Joe Biden najavio je da SAD sada podržavaju globalni sporazum, kojemu se ranije opirao bivši predsjednik Donald Trump. Nije jasno, međutim, može li dobiti odobrenje Kongresa, budući da se većina plastike proizvodi od nafte i plina – a obje se proizvode u SAD-u. Japan navodni pokušava umanjiti ambiciju sporazuma. Arapske zaljevske države i Kina nisu se još izjasnile. Kina proizvodi većinu “djevičanske plastike”, iako SAD i Velika Britanija najveći proizvođači otpada po glavi stanovnika.
Pokrećući EIA izvješće, gospodin Gammage je rekao: “Vidljivo zagađenje plastikom izazvalo je veliku zabrinutost javnosti, ali velika većina utjecaja plastičnog onečišćenja je nevidljiva. Šteta uzrokovana neumjerenom prekomjernom proizvodnjom djevičanske plastike i njezin životni ciklus je nepovratna – ovo je prijetnja ljudskoj civilizaciji i uvjetima za život na Zemlji. Ovaj problem postaje gotovo jednako ozbiljan kao prijetnje koje izazivaju klimatske promjene.”
Profesor Richard Thompson sa Sveučilišta Plymouth rekao je za BBC News da bi se UN-ov sporazum trebao usredotočiti na analizu cijelog životnog ciklusa plastike. Rekao je: “Temeljni uzrok problema ukorijenjen je u neodrživim razinama proizvodnje i potrošnje. Zagovaranje politika koje samo promiču korištenje plastike koja se “reciklira” neće biti učinkovita osim ako ne postoji lokalna infrastruktura za prikupljanje, odvajanje i održivo recikliranje te plastike. Zakoni koji promiču korištenje plastike koja se može kompostirati bit će učinkoviti samo ako postoji odgovarajuća lokalna infrastruktura za rukovanje tim otpadom.”
Glasnogovornik Britanske federacije za plastiku rekao je za BBC News: “Plastika je lagan, siguran i energetski učinkovit materijal, a jednostavna zamjena alternativnim materijalima često može imati negativne ekološke posljedice, kao i posljedice po zdravlje i sigurnost. Nesretni prizori plastičnog otpada u oceanima diljem svijeta izravna su posljedica nepravilnog upravljanja plastičnim otpadom u mnogim područjima, a ako želimo napraviti razliku, ovdje treba biti fokus.”
Istraživačica Trisia Farrelly, sa Sveučilišta Massey na Novom Zelandu, rekla je za BBC News da naftne i plinske tvrtke, koje proizvode sirovinu za većinu plastike, nastoje usmjeriti pozornost na plastični otpad, a ne na proizvodnju plastike. Rekla je: “Sada se postavlja pitanje kako će taj ugovor izgledati? Hoće li postojati slab oblik koji se usredotočuje na otpad u morima i upravljanje otpadom? Ili će postojati rezolucija koja uključuje cijeli životni ciklus plastike, uključujući pravo na ekstrakciju i proizvodnju do sanacije naslijeđenog onečišćenja?” Smatra da je potrebno više istraživanja kako bi se utvrdila toksičnost plastike, ali je tvrdila da je odgađanje tih istraživanja opasno. “Znanost o brojnim utjecajima onečišćenja plastikom je relativno nova, a neke od znanosti su kompleksne. Međutim, postoji više nego dovoljno dokaza da znamo da moramo hitno djelovati kako bismo spriječili daljnju nepopravljivu štetu uzrokovanu zagađenjem plastikom.”
Hans Peter Arp, profesor kemije na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije, složio se da postoji mnogo nepoznanica, ali je tvrdio da zagađenje plastikom već prelazi ono što je poznato kao “granica planeta” – prag koji se ne smije prijeći zbog rizika za čovječanstvo. Rekao je za BBC News: “Moji kolege i ja tvrdili smo da zagađenje plastikom ispunjava tri kriterija prijetnje planetarnih granica: 1) povećanje izloženosti, 2) nepovratna prisutnost u globalnom ekosustavu, 3) dokaz da uzrokuje ekološku štetu i da će se ta šteta povećati s emisijom plastike. Racionalni odgovor na globalnu prijetnju koju predstavlja nagomilavanje i slabo reverzibilno zagađenje plastikom je brzo smanjenje potrošnje djevičanskih plastičnih materijala, zajedno s međunarodno koordiniranim strategijama za gospodarenje otpadom”, zaključio je.
