Najgore je kad smeće već završi u moru jer 15 posto odmah potone, 15 posto se izbaci na obalu, a velikih 70 posto pluta našim morem. Frustrira me činjenica da u 15 godina nitko, ali baš nitko, nije zaposlio ljude koji će se sustavno baviti ovim problemom. Štoviše, nisam baš čuo da je netko problem naplavnog otpada istaknuo izrazito važnim, kazao nam je Matko Pojatina, tajnik Društva za podvodne sportove, instruktor ronjenja i dugogodišnji volonter.

U 15 godina koliko čisti podmorje i hrvatske plaže, sudjelovao je u više od stotinu ekoloških akcija čišćenja.

Posla, kaže, uvijek ima jer sa svakim jačim vjetrom stiže nova tura otpada. Volonteri su gotovo svakodnevno na terenu, brinu da plaže i more s kojima se toliko ponosimo u svijetu, bude čisto.

Jer u Hrvatskoj ne postoji služba koja se isključivo bavi rješavanjem ovog problema. Naime, akcije čišćenja naplavnog opada većinom organizira lokalno stanovništvo, ronilački klubovi i volonteri.

‘To nije rješenje’

“Iznova i iznova se volonteri pobrinu za taj otpad i pokušavaju ga sanirati, ali rješenje nije u tome. Nismo vidjeli niti jedan konkretan korak koji je država poduzela na terenu”, kaže nam Matko, ističući pritom da je dobro upoznat sa svim strategijama, uredbama i zakonima o rješavanju ovog problema. U praksi je to, tvrdi, mrtvo slovo na papiru.

“Sve to zvuči odlično, ali nikada u ovih 15 godina koliko sam na terenima nisam doživio ni potporu, ni pomoć, ni konkretno usmjeravanje, financijsko ili bilo kakvo. To nas polako ljuti, pogotovo jer većina tog otpada koji mi prikupimo završi na lokalnim odlagalištima gdje ne postoji adekvatno razdvajanje i sortiranje”, kaže Pojatina.

Iznova tako skupljaju boce, limenke, automobilske gume, dijelove bijele tehnike, komade plastike… Sve to financiraju sami, putem sponzora i sličnih akcija.

“Nije mi jasno kako jedna turistička destinacija, koju more praktički hrani, nema konkretnije rješenje za ovaj problem”, dodaje.

Što kaže nadležno Ministarstvo?

Naplavni otpad zapravo je prekogranični problem, a koji bi se trebao rješavati u okviru provedbe Akcijskog programa Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora.

“Prema Okvirnoj direktivi o Pomorskoj strategiji definirano je 11 kvalitativnih deskriptora za utvrđivanje dobrog stanja morskog okoliša (DSO), od kojih je za deskriptor 10 (otpaci u moru) utvrđeno kako se postiže ako svojstva i količine otpada u moru ne štete obalnom i morskom okolišu”, kažu nam iz nadležnog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Kao članica Europske unije, obvezni smo utvrditi granične vrijednosti za spomenute kriterije suradnjom na razini cijele EU, ali uzimajući pri tome u obzir posebnost regije ili podregije.

Jednako tako, iz ministarstva navode: znanje o morskom otpadu i njegovu utjecaju vrlo je oskudno. Konkretnije, iz resornog ministarstva Davora Filipovića kažu:

“Zajedničkim radom tematske grupe za otpad, koja radi na provedbi Zajedničke implementacijske strategije Okvirne direktive o pomorskoj strategiji, zasad su utvrđene granične vrijednosti za samo neke od kriterija vezanih uz otpatke u moru primarno zbog toga što je znanje o količinama morskog otpada i naročito njegovu utjecaju još uvijek vrlo oskudno.”

‘Vrlo dobro stanje’

Poznati kriteriji se, pak, mjere u Sustavu praćenja, gdje su istaknuti pod “Ekološkim pokazateljima”, analizama i trendovima na području Jadranskog mora. Kroz sustav se prati otpad na obali (D10C1) te mikrootpatci u površinskom sloju vodenog stupca te u sedimentu morskog dna (D10C2). Praćenje sekundarnih (neobaveznih) kriterija je isto dio provedbe navedenog Sustava praćenja.

Ipak, na službenim stranicama najnoviji podatci o ekološkim pokazateljima su iz 2020. godine. Analizu je proveo Institut za oceanografiju i ribarstvo, ocjenjujući ekološko stanje u najvećem dijelu našeg akvatorija kao “vrlo dobro”. Dobro stanje ustanovljeno je samo za područje šibenske luke.

U pogledu trenda se, pak, ekološko stanje također nije značajno mijenjalo u odnosu na prethodne godine.

“Uprava vodnog gospodarstva i zaštite mora je osmislila i financirala izradu Protokola za provedbu akcija čišćenja morskog otpada čijom se provedbom, uz uvjet da se podaci o prikupljenom otpadu i prijave u navedenu bazu, uvelike može doprinijeti znanju o sastavu i količini morskog otpada s jedne strane i pritisku i izvorima morskog otpada s druge strane kojeg morski otpad stvara na morski okoliš i obalno područje”, dodaju iz Ministarstva.

Drugim riječima, financiran je Protokol za provedbu akcija čišćenja morskog otpada, ne i same akcije.

‘Nećemo odustati’

“Ne planiram odustati jer ovo nema tko drugi raditi. Zamislite samo da nama svima pukne film. Pa mi smo odradili najmanje 70 akcija samo ove godine, sad samo zamislite da mi svi kažemo da nećemo raditi. S druge strane, mi trošimo svoj novac i svoje vrijeme, u zatvorenom smo krugu. Ne posvećujemo se obitelji i prijateljima, ali tko će to odraditi ako nećemo mi”, pita se Pojatina.

Kroz brojne su akcije primijetili da većina otpada kojeg prikupe uopće ne nastaje na području Hrvatske.

“To su većinom deklaracije na albanskom. Dakle, velika većina toga dolazi s područja Albanije, Grčke i drugih zemalja. Zbog toga apeliramo da se ovaj problem mora rješiti na državnoj razini. Ne možemo to raditi ovako i krpati rupe jer će se to uporno događati. Država mora u startu zaustaviti ili barem smanjiti dolaženje otpada prema nama”, dodaje Pojatina.

Mljet kao pozitivan primjer 

Kao pozitivan primjer navodi otok Mljet, prirodnu barijeru naplavnog otpada, na kojemu je uspostavljen volonterski centar, samostalna shema bez pomoći države.

“Imaju volonterski center gdje od drugog pa sve do šestog mjeseca primaju volontere koji svakodnevno obilaze plaže i skupljaju određene količine otpada. U jednom danu, ako puše jako jugo, znaju prikupiti i po 90 vreća otpada. Probajte samo zamisliti – 90 vreća otpada koje ljudi prikupe dobrovoljno”, kaže nam Pojatina.

Drugim riječima, da nema volontera, što bi bilo sa svim tim otpadom?

Prema dostupnim podatcima, u Hrvatskoj je 2019. godine provedena 121 akcija prikupljanja otpada, u okviru kojih je prokupljeno 451 tona otpada s čak 10 županija.

Kada se podaci usporede s 2019. godinom, ne računajući pandemijsku 2020. godinu, bilježi se povećanje od oko 40 % u broju provedenih akcija prikupljanja i pad od oko 29 % u količini prikupljene količine otpada.

‘Nekad gubiš, nekad dobiješ’

Iz Ministarstva dodaju:

“Iako iz prikupljenih podataka proizlazi da se akcije prikupljanja otpada provode još uvijek u malom broju jedinica lokalne samouprave, vrlo je vjerojatno da takvih akcija ima više, međutim dio sudionika nije upoznat sa zakonskim obvezama njihove prijave. Nadalje, prikupljeni podaci ukazuju na potrebu poticanja provedbe ovakvih aktivnosti, koje osim što doprinose porastu količina odvojeno sakupljenog otpada i očuvanju okoliša, značajno podižu svijest građana o njihovoj ulozi u stvaranju otpada, a što na kraju rezultira i smanjenjem količina otpada koji nastaje”.

“Taj su otpad prikupili volonteri, ne samo mi, brojni drugi ronioci, udruge i građani. Taj smo problem riješili mi na terenu. Nekad gubiš, nekad dobiješ, nekad se živciraš oko cijele orgaizacije, ali neću odustati. Jer ako odustanemo mi – tko će raditi”, pita se Pojatina.