Najpoznatiji hodočasnički put na svijetu je Camino de Satiago. Rute koje su ostale poznate još od srednjovjekovnih vremena vode iz različitih dijelova Španjolske, Portugala i Francuske do grada Santiago de Compostela. Iako je u srži povezan s religijom, Camino privlači različite profile ljudi, a različiti su i njihovi razlozi za kretanje na to putovanje. Najpopularniji put je ‘francuski’ koji traje otprilike mjesec dana, a udaljenost koja se prehoda iznosi blizu nevjerojatnih 800 kilometara.

Što svi ti kilometri mogu otkriti o nama samima znaju oni koji su osjetili potrebu da to iskuse na vlastitoj koži.

Camino de Santiago ili Put svetog Jakova privlači sve više ljudi kojima religija nije glavni i jedini motiv za to putovanje. Česti razlozi su osobni rast, traganje za unutarnjim mirom, izlazak iz komfor zone, potreba za pauzom od užurbane svakodnevice, upoznavanje kulture na jedan potpuno drugačiji način, upoznavanje ljudi…Odvojiti toliko slobodnog vremena, osloniti se samo na svoje tijelo i um dok se izlažemo fizičkim naporima sigurno može promijeniti pogled na mnoge aspekte života.

Camino de Santiago nije jedini način da pokušate izazvati svoje tijelo i um. U Hrvatskoj se kroz godine formiralo nekoliko Camino ruta različitih dužina pa na ovakav put možete krenuti i kroz Podravinu, Šibenik, Dalmatinsku zagoru, Banovinu ili otok Krk.

Iskustva onih koji su prehodali svoj Camino najčešće kažu da je to zapravo povratak samome sebi. Kontemplirajuće iskustvo, putovanje na kojem ste sami sa svojim mislima i nešto što treba učiniti sam. Za tri dana na tu temu izlazi i knjiga medijskog stručnjaka i menadžera Borisa Trupčevića koji je svoje iskustvo hodočašća Camino de Santiago pretočio je u knjigu ‘1000 kilometara povratka sebi’.

Prva recenzija knjige kaže, ‘1000 kilometara povratka sebi knjiga je koja, kroz autorov introspekcijski putopis i osobno iskustvo, refleksije i duboka promišljanja koja koketiraju s ozbiljnim filozofskim idejama, susrete s drugim peregrinosima koji variraju od šaljivih anegdota do egzistencijalnih dvojbi i pravih životnih drama, te opise španjolskih pejsaža, gradova i mjestašca koji zbog ganuća tjeraju suze na oči, potvrđuje kako su i ljubav i Camino vječne teme o kojima se nikad neće moći prestati progovarati.’

Ipak najzanimljivije od svega je kako ovakva iskustva po povratku u rutinu primjeniti u poslu, odnosu s kolegama, prijateljima… Jedno poglavlje u ovoj knjizi posvećeno je upravo tome, Trupčević kao iskusni menadžer, iznio je vrijedne pouke Camina za kolege menadžere koje su, zapravo, svima univerzalno korisne.

Putovanje na koje se godišnje odluči približno 350 tisuća ljudi fenomen je koji spaja traganje za duhovnim i otkrivanje novih krajolika. No, prije svega to je jedna individualna odluka za koju se kaže da moramo osjetiti njen poziv, a to za tisuće ljudi ima tisuće različitih značenja.