Iako je općeprihvaćeno da je prije gotovo 66 milijuna godina u Zemlju udario asteroid veći od Mount Everesta i tako ubio tri četvrtine života na Zemlji, još uvijek se raspravlja o sitnim detaljima kako se ta katastrofa odvijala.
Sada su znanstvenici otvorili geološku “crnu kutiju” koja sugerira da je udar asteroida stvorio oblak prašine koja je blokirala sunčevu svjetlost, ohladila Zemlju, zaustavila fotosintezu i tako uništila hranidbeni lanac.
Kako javlja Science Alert, ova je hipoteza odbačena početkom 2000-ih jer uzorci stijena iz ovog doba nisu sadržavali dovoljno takve prašine koja bi mogla izazvati globalnu zimu. Međutim, većina prijašnjih istraživanja temeljila se na slojevima sedimenta debljine jednog centimetra iz razdoblja krede i paleogena.
Paralelno, u sklopu nove studije znanstvenici su analizirali 40 uzoraka sedimenta uzetih iz mnogo bogatijeg, 1,3 metra dubokog sedimenta u Tanisu u Sjevernoj Dakoti. Ovo mjesto nalazi se 3.000 kilometara sjeverno od kratera asteroida Chicxulub.
Globalna tama
Veće čestice raspršuju svjetlost pod manjim kutovima nego sitnije čestice, pa su pomoću lasera istraživači mogli odrediti koliko se u svakom uzorku sastoji fine silikatne prašine u rasponu od 0,8 do 8 mikrometara.
Nadalje, koristeći se računalnim modeliranjem, istraživači su otkrili da je ta prašina – nastala kada je asteroid udario u Zemlju i raspršio stijenu ispod – bila “najsmrtonosnija” čestica otpuštena kada se meteorit širok 10 do 15 kilometara sudario sa Zemljom.
Otkrili su da bi visoka razina prašine u atmosferi stvorila globalnu tamu koja bi trajala gotovo dvije godine, što bi onemogućilo fotosintezu biljaka.
Bez biljaka, cijeli prehrambeni lanac bi se urušio,a vrhunski predatori – poput Tyrannosaurusa rexa – lovili su plijen koji je ovisio o biljkama kao dijelu njihove prehrane.
Pad globalne temperature
Ova je prašina mogla ostati lebdjeti u zraku i do 15 godina, uzrokujući pad globalne temperature za 15 Celzijevih stupnjeva i izazivajući “fotosintetsko gašenje gotovo dvije godine nakon udara” blokiranjem sunčeve svjetlosti, napisali su istraživači.
“Otkrili smo da se globalna tama i produljeni gubitak fotosintetske aktivnosti planeta javljaju samo u scenariju silikatne prašine, do gotovo 1,7 godina (620 dana) nakon udara”, napisali su istraživači.
One životinje i biljke koje nisu bile prilagođene ili se nisu mogle prilagoditi životu u mraku i hladnoći doživjele bi smrt. Flora i fauna s fleksibilnom prehranom, staništima i načinom života imale bi veće šanse za preživljavanje.
