Uz sve što radim, ovo mi je nekako način za opuštanje, bijeg od stvarnosti, gdje mogu razmišljati samo o tim minijaturama. To je hobi koji sam si sam zadao, između pisanja scenarija, snimanja filma i proba s glumcima, ovo me opušta, kazao nam je Filip Filković Philatz, potpuno drugačiji redatelj i umjetnik koji, sve što radi, pregledava do najsitnijeg detalja.

To najbolje pokazuje njegov posljednji projekt, svojevrsni nastavak minijatura Mali Zagreb, kada je diljem grada postavio kulise koje prikazuju životni prostor u minijaturnim proporcijama. Ovoga je puta Filip ponovno uspio smanjiti Zagreb, ali na pomalo drugačiji način. Zamrznuo je uspomene koje nosi nostalgija starog Zagreba u kojemu je odrastao. Čvrsto ih stegnuvši poklopcem od staklenke, učinio je da ti trenutci potraju vječno.

‘Mama, baka, miris zimnice i doma’

“U Zagrebu je sve do čega mi je stalo i već nekoliko stvari koje sam napravio na toj minijaturnoj razini, napravio sam ovdje i želio sam nastaviti u tom tonu, napraviti projekt minijatura koje su vezane uz zagrebačka mjesta i znamenitosti. To je jednostavno ljubav prema Zagrebu“, objasnio je Filip.

Upravo zbog toga odabrao je motive koji ga vraćaju u djetinjstvo, neke poznate lokacije, ali i one potpuno osobne, koje ga vežu uz vlastito odrastanje. Puno je truda, stoga, uložio u svaki crijep na kućama ili zgradama, u položaj minijaturnih likova, detalje u pozadini i slova na reklamnim panoima iznad svake zgrade. Plan je da se svaki taj prizor zatvori u recikliranu staklenku. To ga, kako je rekao, podsjeća na mamu, baku, miris zimnice i doma.

“Za sada sam napravio ove skice i odlučio sam ih objaviti kako bih vidio kakve će biti reakcije publike. Slično sam napravio i s Malim Zagrebom, a kako su reakcije bile odlične, odlučio sam krenuti s projektom. Nadam se da će tako i sada biti“, iskreno je rekao.

‘Možda zato jer kao klinac nisam imao taj vlakić’ 

U svemu što radi motivira ga čista znatiželja i želja da ispriča priču. Od snimanja filmova, pisanja scenarija pa sve do minijaturnih prikaza kako se nekad živjelo u Zagrebu.

“Iskreno, i sam sam pokušao dokučiti zašto sam toliko fasciniran s tim minijaturama, ali to mi daje neki osjećaj doma. Kad vidiš, primjerice, mali vlakić, to mi je super. Možda zato što kao klinac nisam imao taj vlakić pa to sad nadoknađujem“, kaže nam.

Nadoknađuje različitim motivima, ali pretvara osjećaj djetinjstva i odrastanja u vidljivu, potpuno opipljivu sliku, posve minijaturnu, ali vrijednu gledanja s divljenjem. Svaki detalj kod njega priča svoju priču, tvori cjelinu nostalgije, ovaj put čvrsto stegnute poklopcem od staklenke.