Dvije godine Jason Badridze proveo je u vučjem čoporu. Jeo je, spavao i lovio s vukovima, istovremeno vršeći poprilično neobična istraživanja, tvrdi.

“Osjećao sam se kao vuk”, rekao je uz osmijeh sovjetski i gruzijski etolog u intervjuu kada su ga pitali kako se osjećao dok je išao u lov na jelene.

Sve je počelo još u djetinjstvu kada ga je otac odveo u šumu u Gruziji, piše Russia Beyond. “Čuo sam zavijanje vukova. To me je uzdrmalo i preokrenulo sve u mojoj duši”, rekao je. Tada se rodila ljubav prema istraživanju vukova kojima je posvetio cijeli svoj život.

Njegovo avanturističko istraživanje započelo je 1974. godine. Nakon što je postao diplomirani biolog, Badridze je otišao u Boržomski klanac u Gruziji i tamo pronašao čopor koji je živio na teritoriju od 100 četvornih kilometara. Potom je postigao dogovor s lokalnim šumarima da ne pucaju u vukove i da ih ne uznemiravaju. Kako je u to vrijeme bilo malo znanstvenih publikacija na temu vukova, a mještani su ih uglavnom istrebljivali, Badridze je odlučio istraživanje obaviti u tajnosti.

Susret s vukovima i polulegalno istraživanje

Trebalo mu je četiri mjeseca da se vukovi naviknu na njega. Mjesecima ih je pratio živeći duboko u šumi, bez izravnog kontakta s njima. Zatim je počeo bacati komadiće materijala od odjeće koju je imao na sebi. Vukovi su najprije izbjegavali tu tkaninu, ali su zatim prihvatili njezin miris kao poznat. Kada se čopor naviknuo na Badridzeov miris i prisustvo, uslijedio je najopasniji korak – direktan susret.

I danas se dobro sjeća svog prvog susreta s vukom, oči u oči na udaljenosti od pet metara. “Gledao me u oči nešto manje od minute, ali to je izgledalo kao čitava vječnost. Zatim je nabrao njušku i pokazao zube, a onda se vratio svom kolegi i oni su otišli u šumu”, prisjetio se znanstvenik.

Badridze je stajao kao ukopan, nije se mogao pomaknuti. Sada se i ne sjeća koliko je to trajalo, ali tada je shvatio da je kontakt uspostavljen – vukovi su ga prepoznali i prihvatili. U čoporu kojemu se pridružio bila su dva odrasla vuka, njihova tri mladunca i stari vuk koji je bio predvodnik čopora. Ubrzo nakon prvog kontakta vukovi su prihvatili Badridzea i on je spavao blizu njihove jazbine.

‘Čovjek je veća zvijer’ 

Posvuda ih je pratio, trčao s njima i tjerao plijen prema najstarijem vuku koji je ubijao jelene. Oni su s njime, kako je rekao, redovito dijelili meso. Nosio bi tada svoj dio preko rijeke i pripremao ga na vatri, dok su vukovi trgali sirovo meso.

U nekoliko navrata uvjerio se da mogu biti slični čovjeku. Tretirali su ga, kaže, kao člana čopora, a jednom su ga prilikom spasili od medvjeda.
Kada se konačno vratio u civilizaciju, Badridze je saznao da je njegov čopor vukova ubijen. Zbog toga je ovaj neobični znanstvenik uložio još veće napore u zaštitu ove životinjske vrste na području Gruzije.

Ubrzo je počeo uzgajati vukove u kavezu, učeći ih kako da se ponašaju u divljini. Ukupno je odgojio 22 vuka, no to mu nije najveće postignuće, kaže. Najponosniji je što je, barem djelomično, doprinio tomu da se na vukove više ne gleda kao na krvožedne zvijeri.

“Smatram da su ljudi izuzetno surova bića. Samo ljudi uživaju u agresiji. Za druge vrste je agresija isto što i strah. Ljudi svoje vlastite loše osobine projektiraju na životinje”, rekao je Badridze.