Zamislite da je vaša sobna biljka žedna i da može, sigurno bi vam to i rekla na glas. No, prema posljednjim nalazima istraživača i znanstvenika veliku su šanse da uistinu i može, samo je ne možete čuti. Naime, u Izraelu su otkrili da biljke rajčice i duhana pod stresom zbog dehidracije ili rezanja stabljika emitiraju zvukove koji se mogu usporediti s normalnim ljudskim razgovorom.

Kao da netko tipka na pisaćem stroju

Zvuk su usporedili s škljocanjem, pucketanjem ili kao da netko polako tipka na ručnom pisaćem stroju. I dok je frekvencija cviljenja biljaka previsoka za naše uši, vjerojatno ih mogu čuti kukci, drugi sisavci, a možda i druge biljke. Snimka, koju možete poslušati ovdje ima sniženu frekvenciju tako da je čuje ljudsko uho.

“Čak i u tihom polju, zapravo postoje zvukovi koje ne čujemo, a ti zvukovi nose informacije”, kaže autor studije Lilach Hadany, evolucijski biolog i teoretičar sa Sveučilišta Tel Aviv. “Postoje životinje koje mogu čuti ove zvukove, tako da postoji mogućnost da dolazi do velike akustične interakcije”, dodaje.

Prvi takav službeni dokaz

Iako tim napominje da su ultrazvučne vibracije iz biljaka već zabilježene, ovo je prvi dokaz da se one prenose zrakom, što ih čini relevantnijim za druge organizme oko njih. “Biljke cijelo vrijeme komuniciraju s kukcima i drugim životinjama, a mnogi od tih organizama koriste zvuk za komunikaciju, pa bi bilo vrlo suboptimalno da biljke uopće ne koriste zvuk”, kaže Hadany.

Tim je započeo sa zdravim i dehidriranim biljkama rajčice i duhana; one pod stresom nisu bile zalijevane nekoliko dana ili su im stabljike bile odrezane. Grupu su prvo snimili u zvučno izoliranoj akustičnoj komori, a zatim u bučnijem stakleniku.

Također su istrenirali algoritam strojnog učenja za razlikovanje sretnih biljaka, žednih biljaka i posječenih biljaka. Tim je otkrio da biljke pod stresom emitiraju više zvukova nego biljke bez stresa, pri čemu biljka pod stresom emitira 30 do 50 klikova na sat u naizgled nasumičnim intervalima. Biljke koje nisu pod stresom bile su mnogo manje aktivne. “Kada rajčice uopće nisu pod stresom, vrlo su tihe”, kaže Hadany.

“Biljke pod stresom vode počele su emitirati zvukove prije nego što su bile vidljivo dehidrirane, a učestalost zvukova dosegla je vrhunac nakon pet dana bez vode prije nego što se ponovno smanjila kad su se biljke potpuno osušile. Vrste emitiranih zvukova razlikovale su se ovisno o uzroku stresa”, stoji upriopćenju. “Algoritam strojnog učenja uspio je točno razlikovati dehidraciju od stresa uzrokovanog rezanjem, a također je mogao razlučiti dolaze li zvukovi iz biljke rajčice ili duhana”, nadalje objašnjavaju.

Komunikacija biljnog i životinjskog svijeta

Istraživači objašnjavaju da je nejasno jesu li zvukovi posljedica pokušaja komunikacije, ali ipak primjećuju da zvukovi imaju značajne ekološke i evolucijske implikacije. “Moguće je da su drugi organizmi evoluirali da čuju te zvukove i reagiraju na njih”, kaže Hadany. “Na primjer, moljac koji namjerava položiti jaja na biljku ili životinja koja namjerava pojesti biljku mogla bi koristiti zvukove kao pomoć pri donošenju odluke.” Također je moguće da druge biljke prisluškuju. Nekoliko je istraživača prethodno otkrilo da biljke povećavaju razinu šećera u svom nektaru kada “čuju” oprašivače u blizini. U međuvremenu, druga su istraživanja otkrila da biljke mijenjaju ekspresiju gena kao odgovor na zvukove.

“Dakle, sada kada znamo da biljke emitiraju zvukove, sljedeće pitanje je – ‘tko bi mogao slušati?'”, kaže Hadany. “Trenutno istražujemo reakcije drugih organizama, kako životinja tako i biljaka, na ove zvukove, a također istražujemo našu sposobnost da identificiramo i interpretiramo zvukove u potpuno prirodnim okruženjima”, ističe.

Ne glasa se samo rajčica i duhan

I samo zato što je istraživanje usredotočeno na rajčice i biljke duhana ne znači da vaša primjerice monstera i patos nužno “šute”. Tim je također zabilježio niz drugih biljnih vrsta, a mnoge su imale što za reći.”Otkrili smo da mnoge biljke, primjerice kukuruz, pšenica, grožđe i kaktusi spuštaju zvukove kada su pod stresom”, tvrdi Hadany. Objavljenu studiju možete pronaći ovdje.