Dok zemlje žele povećati korištenje javnog prijevoza kako bi se smanjio ugljični otisak, stručnjaci objašnjavaju zašto besplatno korištenje autobusa, tramvaja i vlakova možda nije ‘čarobni štapić’ za rješavanje problema.
Luksemburg je nedavno proslavio tri godine besplatnog javnog prijevoza. I, prema riječima ljudi koji ondje žive, vlada je uspjela potaknuti građane manju upotrebu automobila. No može li se ovaj model preslikati i na druge europske europske zemlje?
“Kvaliteta javnog prijevoza mora se potpuno promijeniti”, kaže Francois Bausch, potpredsjednik vlade i luksemburški ministar mobilnosti i javnih te obrane. “Ne postoji čarobni štapić. Ne rješava problem isključiva upotreba javnog prijevoza, nego potrebno je koristiti i jedno i drugo.”
Kako je Luksemburg promijenio svoju prometnu mrežu?
Bausch objašnjava da je država odlučila javni prijevoz učiniti besplatnim iz dva razloga: kako bi svima omogućila njegovo korištenje i ujedno utjecala dugoročno na osviještenost stanovnika vezano uz promjene u njihovu sustavu mobilnosti.
Kada je 2013. godine Bausch prvi put došao na mjesto ministra, prometne gužve u vrijeme špice bile su svakodnevna pojava u središtu Luksemburga. Sada ih više nema zahvaljujući povećanom korištenju tramvaja i reorganizaciji načina funkcioniranja ulica.
Tramvaj ima isključivo prvenstvo prolaza i ima prednost na prijelazima, tako da nikad ne zaglavi u prometnim gužvama. Takav pristup u kombinaciji s činjenicom da je besplatan, potiče više ljudi da ga koriste, i to je ključ uspjeha prometne promjene Luksemburga.
Automobili nisu potpuno nestali i zemlja još uvijek ima najveći broj vlasnika automobila po kućanstvu u Europi. Oko 230.000 ljudi svaki dan prijeđe granicu s zemlje radi posla, a 75 posto tih putovanja obavlja se automobilom.
“Ne treba biti isključiv”, kaže Bausch. “Ne zagovaram politiku protiv automobila, već za sustav mobilnosti u kojem automobil ima određeno mjesto i koristi se u određenim prilikama.”