Izvješće Bijele kuće potvrđuje da je Amerika otvorena za istraživanje modifikacije sunčevog zračenja ili takozvanog blokiranja sunca, javlja Euronews.

Neki znanstvenici, naime, žele ohladiti Zemlju reflektirajući sunčevu svjetlost natrag u svemir. Zagovornici tvrde da bi to moglo smanjiti razorne učinke klimatskih promjena, pa čak i ponovno zamrznuti polove. Kažu kako bi ova metoda omogućila značajno hlađenje planeta u roku od nekoliko godina.

Ranije ove godine su svjetski mediji pisali o tome kako i Ujedinjeni narodi žele istražiti ovu metodu.

Eksperiment već obavljen

Jedna ideja od ideja koje stoje iza blokiranja sunca uključuje pumpanje čestica koje blokiraju sunce u atmosferu. Ovaj proces ‘ubrizgavanja aerosola u stratosferu’ uključivao bi avione koji raspršuju aerosol poput sumpornog dioksida u stratosferu.

Ta bi magla od čestica odbijala sunce natrag prema gore, zasjenjujući Zemlju. Metoda je već djelovala – iako slučajno. Kada je planina Pinatubo na Filipinima eruptirala 1991., ispustila je tisuće tona sumpornog dioksida. Globalna temperatura privremeno je pala za 0,5°C.

U rujnu 2022. su istraživači sa sveučilišta Yale tvrdili da bi metoda ubrizgavanja hipotetski mogla ponovno zamrznuti polove.

“Program istraživanja znanstvenih i društvenih implikacija modifikacije sunčevog zračenja omogućio bi bolje informirane odluke o potencijalnim rizicima i koristima te metode kao komponente klimatske politike, koja bi se potencijalno mogla primjenjivati uz ublažavanje emisija stakleničkih plinova”, stoji u novom izvješću Bijele kuće.

Status quo

Međutim, izvješće također pojašnjava da nije donesena nikakva odluka o “uspostavi sveobuhvatnog istraživačkog programa usmjerenog na modifikaciju sunčevog zračenja”.

Iako su se u UN-u interesirali za ovu tehniku, zaključili su da njezino daljnje istraživanje i eventualna primjena nisu najmudriji potez.

“Trenutno velika ili operativna implementacija ovih tehnologija nije potrebna, održiva, razborita ili dovoljno sigurna, s obzirom na ograničeno znanstveno razumijevanje i nesigurnost o potencijalnim utjecajima i neželjenim posljedicama”, rekla je UNEP-ova znanstvenica Andrea Hinwood, koja je dodala da nova tehnologija ne može zamijeniti smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Ni da ni ne

Ipak, iz UN-a nisu skroz isključili ovu opciju, nego su zaključili da bi mogli promijeniti mišljenje ako mjere ne budu dovoljne.

Čak i najčvršći zagovornici ove metode smatraju da se ona treba provoditi paralelno sa smanjivanjem stakleničkih plinova.

Spomenuto izvješće s Yalea je ukazalo kako “postoji potencijalna globalna korist” od ove metode, ali i da bi jednadžba rizika i koristi bila pola-pola.

Recimo, za provođenje plana bi bilo potrebno oko 175 tisuća letova godišnje, što bi u zrak ispustilo milijune tona stakleničkih plinova.

“To je aspirin, ne penicilin. To nije zamjena za dekarbonizaciju”, zaključili su s Yalea.