Venera je nekoć, baš kao i planet Zemlja, imala tekuću vodu. No, danas je ona vrući planet prekriven oblakom ugljičnog dioksida, koji izaziva sumporne kiše. Nedavno je svemirska letjelica BepiColombo u prolazu pored Venere otkrila ispuštanje atoma ugljika i kisika s planeta. To otkriće, s prethodnim nalazima o gubitku vodika, pružilo je nove uvide u dramatičnu transformaciju planeta Venere, a prema najnovijem istraživanju znanstvenici vjeruju da su otkrili razlog zašto se to događa.
Tim istraživača predvođen Sveučilištem Colorado Boulder (CU Boulder) otkrio je zašto Veneri, Zemljinom najbližem planetarnom susjedu, toliko nedostaje vlage. Naime, događa se proces u kojem se atomi ugljika, vodika i kisika iz atmosfere Venere gube u svemiru. Zašto – pitali su se znanstvenici?
“Voda je zaista važna za život. Moramo razumjeti uvjete koji podržavaju tekuću vodu u svemiru i koji su možda uzrokovali vrlo suho stanje Venere danas.“, rekla je autorica studije i istraživačka znanstvenica u Laboratoriju za atmosfersku i svemirsku fiziku (LASP) na CU Boulderu Eryn Cangi.
Usporedba Venere sa Zemljom ističe ogromne razlike u obilju vode. “Venera ima 100.000 puta manje vode nego Zemlja, iako su otprilike iste veličine i mase”, objasnio je autor Michael Chaffin, istraživački znanstvenik u LASP-u.
Magnetsko polje Venere
Za razliku od Zemlje, Venera ne stvara svoje magnetsko polje unutar planeta. Njeno magnetsko polje proizlazi iz interakcije naelektriziranih čestica u gornjim slojevima atmosfere s solarnim vjetrom, čime se formira slaba magnetna ‘sfera’ u obliku suze, s repom koji se pruža prema solarnom vjetru.
Venerina prošlost
Promišljajući o prošlosti Venere, istraživači sugeriraju da je nekad imala jednako puno vode kao i Zemlja. Međutim, katastrofalno povećanje stakleničkih plinova dovelo je do prekomjernog zagrijavanja, isparila je sva njezina voda koja je zatim izgubljena u svemir. Ovaj drevni gubitak vode ne objašnjava potpuno suhoću Venere danas, što je potaknulo znanstvenike da istraže trenutne atmosferske procese, piše Earth.com.
“Kao analogija, recimo da sam ispraznio vodu iz svoje boce s vodom. Ostalo bi još nekoliko kapi”, rekao je Chaffin. Na Venere, čak su i te preostale kapi nestale, misterija koju studija objavljena u časopisu Nature pripisuje izmjeničnoj molekuli HCO+.
Simulacija Venerine atmosfere
Tim je koristio napredne računalne modele za simuliranje složenih kemijskih procesa koji se odvijaju u gustoj i turbulentnoj atmosferi Venere. Istraživači su otkrili “krivca” koji se nalazi u gornjim atmosferama planeta, a formira se kada se voda miješa s ugljičnim dioksidom i označava kao HCO+. Istraživanje je pokazalo da je molekula poznata kao HCO+, ion sastavljen od vodika, ugljika i kisika, ključni čimbenik u brzom gubitku vode s Venere.
Što je molekula HCO+?
HCO+ je vrsta molekule koja se stvara u atmosferi Venere. Ona je pozitivno nabijena jer joj nedostaju elektroni koji bi izjednačili njezin pozitivan naboj. Kad se ovi pozitivno nabijeni ioni susretnu s elektronima u atmosferi, dolazi do reakcije u kojoj se molekula HCO+ razdvaja na dva dijela. Jedan od tih dijelova je atom vodika (H), koji je jedan od sastojaka vode. Ti vodikovi atomi mogu postati dovoljno brzi da ‘pobjegnu’ iz atmosfere Venere i odu u svemir. To znači da Venera gubi vodu jer se vodik, ključni sastojak vode, gubi iz njezine atmosfere, objašnjeno je u studiji objavljenoj u časopisu Nature.
Međutim, postoji velika prepreka toj zaključku. Do sada, nikad nismo vidjeli HCO+ u atmosferi Venere.
Chaffin i Cangi ne misle da je to zato što molekula nije tamo, već zato što čovječanstvo nije imalo instrumente potrebne da je vidi. Iako su Mars, susjed Zemlje, posjetili mnogi svemirski brodovi sa Zemlje, malo misija je posjetilo našeg drugog susjeda, Veneru – i nijedna od njih nije imala odgovarajuću opremu za vidjeti HCO+.
Buduće misije na Veneru
Gledajući unaprijed, istraživači su entuzijastični zbog nadolazećih misija na Veneru, poput NASA-inog Deep Atmosphere Venus Investigation of Noble gasses, Chemistry, and Imaging (DAVINCI) misije, koja će istražiti atmosferu planeta do površine. Iako DAVINCI neće izravno istraživati HCO+, predstavlja korak naprijed u prikupljanju podataka koji bi mogli potvrditi njihova otkrića i poboljšati naše razumijevanje Venere.
“Nije bilo mnogo misija na Veneru. Ali novi planirani projekti iskoristit će desetljeća zajedničkog iskustva i rastući interes za Veneru kako bi istražili krajnosti planetarnih atmosfera, evoluciju i prikladnost za život”, zaključila je Cangi.
